MEMINISSE IUVABIT: MILE MIKULIĆ(1924-2013)

mala

 

 

 

 

 

 

Prevod prve dvije riječi je: BIĆE PRIJATNO SJETITI SE!

U našim srcima je prijatno sjetiti se i druga i gospodina Mile Mikulića,našeg sugrađanina,našeg prijatelja,koji je zračio optimizmom i čovjekoljubljem prema svima,prema našim djedovima i očevima,prema našim nenama i majkama!

 

To je onaj markantni i uzbudljivi muškarac koji je spajao nevjerovatne krajnosti.

U njemu su bile spojene spontanost,duhovitost,odmjerenost.

Bio je markantan i u pedesetoj godini.Onda možemo zamisliti kakav je bio kada je imao dvadesetak godina.Imao si dojam da se zemlja „trese“ kada bi on hodio ulicama našeg i njegovog grada.

Po vokaciji je bio ljevičar,smatrajući da ljudi imaju više zajedničkog što ih spaja od onoga što ih razdvaja.Nije bio opterećen krvnim zrncima,nacionalnim i rasnim razlikama.

Kao takav bio je prihvaćen i prepoznat,i zato smo ga voljeli i cijenili.Mile je razlikovao dobro od zla i sebe je poklonio dobru!

U sebi je nosio moralnost djela bez uobičajenih fraza i floskula.Svojim djelima je potvrđivao svoje geste.

Mile je bio dokazani antifašista.To je dokazao učešćem u II svjetskom ratu.o čemu  svjedoči relevantna literatura.

Po završetku II svjetskog rata kao politički sekretar i nosilac novih ideja,koje priliče mladosti,Mile je učestvovao u stvaranju zemljoradničkih zadruga u Vitini,Veljacima,Ljubuškom.Ovakva njegova djela su išla u prilog poljoprivrednicima Ljubuškog kraja.

Shvatajući važnost znanja i obrazovanja,Mile Mikulić je učestvovao u formiranju Ljubuške gimnazije i tako,osnažio potencijal našeg kraja i naše općine.

Osim zemljoradničkih zadruga,Gimnazije,Mile je učestvovao u stvaranju limene glazbe na Humcu koja i danas postoji i djeluje kao i Gimnazija Ljubuški.

U svome političkom djelovanju,Mile Mikulić je nažalost,postao „žrtva privertanije“,pa je bez optužnice bio interniran na Golom otoku od 1949-1953.godine.

Mile je rođen u Borajni,a poslije II svjetskog rata živio je u Vitini,a potom u Ljubuškom,pa je postao i ostao Ljubušak,pravi građanin Ljubuškog radeći u Zemljoradničkoj zadrugi,“Poletu“,“Trgoprometu“ i na kraju u „Trgocoopu“.

Kada je pokrenuta akcija:“Imaš kuću,vrati stan“,Mile je jedini vratio stan u Ljubuškoj  općini,nakon što je izgradio obiteljsku kuću,iza Osmogodišnje škole.Mile je vratio stan državi koja ga je internirala četiri godine na Golom otoku!Kakva moralna vertikala!

Jedna od najljepših riječi u našem jeziku je riječ-razgovor.Mile je bio dobronamjerni sugovornik,volio je razgovarati,saslušati radnike i sirotinju i istima pomoći.Ko je znao šta to znači,morao je visoko cijeniti ovu osebujnu ličnost i odati joj pomen na kraju njegovog životnog puta.

Kada je umro Jesenjin,Majakovski je zapisao:

„Otišli ste

Kako se to kaže,na svijet drugi

Pustoš

Postajuć  zvjezdanost“

Sa ovim stihovima se opraštamo od našeg Mile Mikulića,druga i gospodina!

Njegovoj obitelji upućujemo iskrenu sućut!

Kemal Mahić

Mile

 

 

 

1681 Posjeta 2 Posjeta danas