Mnogi ljudi misle da je život obična lutrija u kojoj su izvukli krivi broj.Što je još gore,uvjereni su kako su drugi(nezasluženo) puno bolje prošli.
No,tomu nije tako.Ono glavno nije što,nego kako gledamo na životnu lutriju. Ako pozorno promatrate ljude i ako zbilja idete do kraja,spoznat ćete da nitko,doslovce nitko(!),nije izvukao magični broj potpune sreće.Svi imaju ovaj ili onaj nedostatak,manjak,manu,teret,ranu,čežnju,nemir,bolest,nesreću.
Jedina razlika je u tomu što su neki(ali samo neki!) od nas-unatoč boli,trpljenju,nepravdi,nemiru,egoizmu,smrtnosti-sretni,zadovoljni ljudi.Drugi posustaju,padnu,malaksaju,obeshrabre se,očajavaju,predaju se.
Život,dakle,nije lutrija,nego jedincati,neponovljivi,najveći dar koji si čovjek može zamisliti.
Život je ono po čemu je čovjek čovjek.
To što ga čovjek neodgovorno i olako pretvara u lutriju,jest nijekanje,kockanje,poigravanje sa životom.