MAKSUMIĆI
Maksumići(Bošnjaci) nastanjeni su na Pijescima(Bare,Čapljina).Dedijer ih nalazi na Pijescima početkom dvadesetog stoljeća,pa kaže kako je „djeda aga potjerao iz Graca kod Ljubuškog.Ima ih još u Gracu i Podveležju,i ovdje jedna kuća“.Isti izvor zapisuje:“Priča se da su u Podveležju živjela tri pravoslavna bratstva:Milišići,Voloderi i Maksumići.Isturčili su se jednom za Božić,pošto su poturčeni bratstvenici htjeli da ih istjeraju iz sela.Od tih Maksumića su Smajkići u Svinjarini.
Etimologija prezimena ima zahvaliti arapskoj riječi „maksum-dijete,nejako dijete“.Vjerovatno su Maksumići u trenutku dobijanja nadimka ostali bez oca ili majke ili oba roditelja,pa su kao maksumi kasnije postali Maksumići.(Alija Pirić-Dubravski leksikon)
ELEZOVIĆI
Dubravski Elezovići(Bošnjaci) žive na Borojevićima(Stolac) i na Bivoljem Brdu(Čapljina),Mostaru i Stocu.Svi su vjerovatno porijeklom iz Elezovića u Hrasnu.Dedijer bilježi legendu o postanku naselja Elezovići.“O postanku Elezovića priča se kako se neki potomak kneza Mirila davno poturčio,pa uzeo pečenu pogaču i popeo se poviše današnjeg sela,pa zakoturao pogaču rekavši da će ondje gdje se pogača ustavi sagraditi kuću i tako je vele udaren osnov današnjim Elezovićima.Isti izvor tvrdi kako su Elezovići tu bili čitavih tristo godina a to znači,s obzirom na vrijeme Dedijerova istraživanja,da je njihov nastanak mogao biti početkom XVII vijeka.naravno,danas tamo nema Elezovića,ali ih ima u Stocu,Dubravama i Mostaru.
U popisu muslimanskih porodica Stoca i okoline spominju se imena Elezović hadži-Hajdara(1832) i Elezović hadži Zulfikara(1889).Rečeni hadži Zulfikar te izvjesna Zejna Elezović spominju se kao vakifi/darodavci u Stocu.Sulejman ef.Elezović bio je imam u Donjoj Bijenjoj(Nevesinje).Sudeći prema imenima i zvanjima koje su imali Elezovići,kao i po rasprostranjenosti porodice i njenih imanja,Elezovići su bili brojna i moćna porodica koja je dala dosta učenih ljudi.Nekad su živjeli u Ubosku,Dubravici,Kapavici itd.U spisku vojnika u Dubravama,koji je upisan u sidžil,a koji je sastavljen na traženje kapetana i aga Počitelja 1142.(1729)godine,čitamo,između ostalog ime:“Odred(džemat) kapetanovih vojnika u Dubravama:Šaro Elezović(Elezogli).Ovo je vjerovatno najstariji zapis o prisutnosti Elezovića u Dubravama.Elezović(Alija,sin Šabanov) živio je na Bivoljem Brdu,1760.godine.U spisku porodica u Mostaru spominje se ime Mehmeda Elezovića,1876.godine.
U Sidžilu stolačkog kadije,iz 1832.godine,čitamo prisutnost porodice Elezović u stolačkom kadiluku.“Ibrahim Elezović,sin Mustafin,vjenčao se je,preko svog zastupnika Mehmeda Koraća,sa Melćom,kćerkom Hasana Jaganjca,koju je zastupao hadži Hajdar Elezović.Ovo su posvjedočili:jamak Žuna,munla Hasan Brkić.Mehri muedžel je 21.000 akči“
Dedijer piše na početku XX stoljeća:“Na Bivolju Brdu žive pored ostalih muslimanske porodice Pašići i Elezovići.Oni su od pravoslavnih Knežića u Hrasnu.Isto su pleme sa Medanima,Komadima,Đogama,i Bukvićima u hrasnu,i s Kruljima u Podrnju.Svi su porijeklom od Kapora u Mirilovićima.“
„Muharem Elezović,starac od 86 godina,pričao mi je lično 1941.godine u svojoj kući na Bivolju Brdu:da Elezovići i Pašići iz Potkule,u Hrasnu,potiču od porodice Knežića.Bila su dva brata Knežića,Šćepan i Ilija.Prvo se porurčio Šćepan radi nekog imanja,a kad je to saznao njegov brat Ilija on je otišao u Mostar i tamo se poturčio iz istih razloga.Tako od Šćepana potiču Pašići a od Ilije Elezovići,te i Pašići i Elezovići u Bivolje Brdu,Dubrave,preselili su se vrlo davno iz Potkule(Prema Dragiša Đogo,Bratstvo Đoge-Đogići u Hercegovini,Trebinje 2012.)Autor se ne slaže sa Muharemom i tvrdi kako svi Elezovići potiču iz Elezovića i da su „jedno od najstarijih bratstvenika u Gornjem Hrasnu“,jer on tvrdi kako Knežići nikada nisu živjeli Potkulom.(Alija Pirić-Dubravski leksikon)
U osnovi prezimena Elezović stoji vlastito ime“Elez,tur.izv.od ar.aladd-najslađi,najugodniji“.Elezovi potomci su Elezovići.Međutim,pišući o procesima prihvatanja islama,fra Petar Bakula piše:“U Dubočanima(kotar Konjic) porodica Helež,koja bijaše posljednji sljedbenik bogumilske zanesenosti,prigrlila je islam prije nekoliko godina unazad.Ova je porodica uzela prezime Elezović i zadržala ga sve do današnjih dana.To znači da ne treba zanemariti i ovu mogućnost starobosanskog bogumilskog osnova za prezime Elezović.Štaviše,ona je i najrealnija.(Alija Pirić-Dubravski leksikon)
GRADSKA
Kojih šest km sjeverno od Ljubuškog leži selo Gradska(nekad se čulo Gracka i Zagracka) s površinom od 5,034.224 metra četvorna i 326 stanovnika(popis 1991.).Danas je broj stalnih žitelja osjetno manji nakon ratnih zbivanja 1993.Gradska(stanovnici Gračani) graniči s Mostarskim Vratima,Cernom,M.Ograđenikom,Dragičinom,Hamzićima i Radišićima.Naselje se prostire na krškoj zaravni prosječne visine 210 m.Mještani ga dijele na pet mahala:Nunići(središte sela),Sinanovići,Husići,Špage i Dubrave.Gradska nema nijedan izvor žive vode.Žitelji su dolazili po vodu na Vodice i Gožulj.Tijekom 1938.izgradili su u sredini naselja čatrnju,nedaleko od džamije,koja ljeti presuši.Čatrnja je zadužbina Hate Maksumić.Godine 1923.Gračani su izgradili džamiju u Nunića mahali na Stajinama.Nije imala munare.Kasnije je stara džamija srušena i napravljena nova s betonskom munarom visokom 32 metra.Svečano je otvorena u rujnu 1989.U ratnim zbivanjima srušena je 1993.Obnovljena je i ponovno otvorena 2006.
Stanovnici Gradske starim su zanimanjem stočari odnosno travari.Dr.Tvrtko Kanaet 1955.u Gradskoj popisao je 44 obitelji:Maksumići(35),Špage(5),Elezovići(3) i Čolići(1).Maksumići su starosjedioci.Potomci su skupina starih stočara i u Gradsku su doselili prije 1685.Međusobno se dijele na Nuniće,Husiće,Bjelkiće i Pašanoviće.Elezovići misle da su došli iz Crne Gore(Berana).Špage su se doselile iz Podveležja.Najmlađi doseljenici su Čolići(Lukomir).U gradskom haremu nalaze se pokopani pripadnici šest rodova:Čolić,Elezović,Hasić,Maksumić,Masleša i Špago.Što se tiče Masleša,oni su žitelji Drljajica,zaseoka u Hamzićima.Nakon II svjetskog rata iz Gradske u SAD iselilo se 16 stanovnika.
Život u Gradskoj odvijao se u prapovijesno doba.Na području sela nalaze se ostaci osamdesetak prapovijesnih kamenih gomila na više lokaliteta.Zanimljivo je da su stanovnici Gradske ijekavci,premda im je okolica u potpunosti ikavska.(Radoslav Dodig-Povijest ljubuških sela)
Nisam zaboravio staru stazu!Staza je utabana još u dječačkim danima,kada sam odrastao sa svojom nenom Habibom.Svake godine smo odlazili u Gradsku na mevlud,koji je obilježavan u Gradskoj,na Gožulju,Žabljaku,Vitini i Pobrišću.Prolazili smo preko Mostarskih Vrata,obrisa Radišića,makadamom do središnjeg dijela u Gradskoj,kod džamije.Nenine poznanice bi nas dočekale u svojim kućama,gdje bi se okrijepili vodom,sokom,šerbetom i jelom,kao da smo prepješačili desetine kilometara.Mevlud je bio centralni događaj u džamiji koja je bila prepuna vjernika koji su stigli iz Ljubuškog,Mostara,Konjica…Nakon mevluda omladina iz Gradske bi zaigrala „trusu“,kolo koje je podsjećalo na „linđu“ i kojim se izražavalo „biće“Gradske.Potom se bacalo „kamena sa ramena“ sa neizbježnim Duranom Čolićem koji je prebacivao druge za nekoliko „kopalja“ u dužini bačenog kamena.Djeca bi igrala lopte i svi u igralištu bi trčali za tom loptom ma gdje se ona nalazila.
Na licima vjernika se vidila radost.Radost zbog molitve kojom su izražavali ljubav prema Bogu i Muhammedu a.s.Radost radi dolaska njihove rodbine koja živi većinom u Hercegovini,radost zbog dolaska njihovih prijatelja i poznanika koji im svojim prisustvom daju podršku u njihovoj borbi sa prirodom koja je toliko škrta u i oko Gradske.
E,sada bi mogli zamisliti scenu kada su prvi žitelji Gradske stigli na ovaj prostor koji označavamo pojmom Gradska?Pitamo se,čime su se rukovodili da ostanu na prostoru na kojem su ostali?A ostali su na kamenjaru,bez zemlje koje je bilo u tragovima,bez izvora „žive vode“!Vjerovatno su više vodili računa o svojoj stoci sa kojom su stigli u „velikoj seobi“,nego o sebi?Stoka je imala veliko prostranstvo za ispašu ali koja je bila siromašna travom i hranom za njeni opstanak.Već tada su se opredijelili za mukotrpan život.
Odlaskom u planine sa stokom,na Bjelašnicu,spašavala se stoka nakon nedovoljne ishranjenosti na prostoru Gradske.Time se „spašavala“ stoka ali i standard žitelja Gradske koji je ionako bio skroman.Planina je nudila preživljavanje ljudi i „blaga“ kojem se posvećivala ljubav i maksimalna briga.
Boreći se za golu egzistenciju stoljećima,stanovnici Gradske su izgrađivali sebe,kroz različita iskustva,čeličili se,pokazujući žilavost u borbi za opstanak.Preživjeli su oba svjetska rata na svojim ognjištima uz minimalne žrtve.
Hadzija Junuz Spago
Od sedamdesetih godina zabilježeno je konačno zapošljavanje žitelja Gradske na pojedinim „državnim“poslovima u Ljubuškom,Mostaru,Jablanici,Konjicu,sarajevu…Konačno je prodrla ideja da je izlaz iz mukotrpnog života u Gradskoj obrazovanje njihove djece.Učenici su pješke išli u školu u Ljubuški,a kasnije je uspostavljena i autobuska linija iz Gradske u Ljubuški(đačka).I djevojčice su počele pohađati srednje škole.To je dalo rezultate,pa je s obzirom na broj stanovnika,Gradska dobila prve inženjere,doktore,pravnike,ekonomiste…To je bio trijumf „pravog puta“ koji se pokazao potpuno ispravnim na dobrobit etnika Gradske.
I taman kada su pomislili da su se riješili „odlaska u planine“,živtarenja na kamenu,došlo je do novog rata,koji je raselio žitelje Gradske u najvećoj mjeri u Mostar,Konjic,Sarajevo,Norvešku…Svi oni ipak dolaze u svoju Gradsku tokom godine oživljavajući „stara vremena i stare staze“ jer su na svojoj,na plemenitoj baštini svojih predaka i u Gradskoj se najbolje osjećaju!
„Stoji priča o prolazu
o zalazu
o vremenu
o bremenu…“(Nasuf fazlagić)
Donosim djelomični spisak žitelja Gradske koji su završili fakultete izabravši najbolji put svog opstanka:
Maksumić(alije)Hajra-profesor kemije
Maksumić(Osmana)Jusuf-dipl.pravnik
Maksumić(Mehe) Ismet-Vojna akademija-dipl ing
Maksumić Mumin-ing.šumarstva
Maksumić(Arifa)Nusret-dipl.pravnik
Maksumić(Arifa)Munira-dipl.pravnik
Maksumić(Adema)Mevlida-dipl.oecc.
Maksumić(Ibre)Omer-dipl.pravnik
Maksumić(Alije)Sadeta-ing.agronomije
Maksumić(Ibrahima)Šaban-dipl.pravnik
Maksumić(Ibrahima)Mahmut-dr.stomatologije
Špago(Hasana)Smail-dr.stomatologije
Špago Meho-ing.agronomije
Elezović(Sulejmana)Mustafa-profesor
Elezović(Sulejmana)Mehmed-dr.agronomije
Elezović(Sulejmana)Nusret-dipl.eoecc.
Maksumić(Osmana)Mustafa-ing.mašinstva
Maksumić(Mumina)Muamer-dipl oecc.
Maksumić(Mumina)Edin-ekonomist(menagment)
Maksumić(Safeta) Mirsad-dipl.ing.
Maksumić(Safeta) Mirsada-ing.elektrotehnike
Maksumić Sabina-dipl.ing.elektrotehnike
Bandić Ramiza-prof.teologije
Maksumić(Osmana) Ekrem-dipl.ing.građevine
Maksumić(Hasana) Esad-dipl.pravnik
Maksumić(Safeta)Husein-dipl.ing elektrotehnike
Špago(Halila)Smajo-ing.elektrotehnike
Maksumić(safeta)Sead-ing. Saobraćaja
Maksumić(Husnije)Dino-mr.teoloških nauka
Maksumić(Husnije)Adisa-ing.agronomije
Špago(Nakifa)Fikret-Vojna akademija
…