Božovac-potok je ulijevajući se u Ćehotinu napravio brežuljak,skoro brdo preko puta Aladže džamije u Foči.Graditelj džamije opraštajući se od svojih ruku djela,poručio je:“Ništa joj ne može biti no od Drine ni od Ćehotine,ali plašim se Božovačkog potoka“Na tom brdu Božovac podignuto je fočansko pravoslavno groblje. U brdu ispod Zabrane bila je pravoslavna crkva pravljena još u doba Turske i naselje oko nje,tako se i zvalo,samo Crkva,a ono između crkve i groblja opet Podcrkva.Čohodar mahala se prije nekoliko vijekova formirala istočno od Božovačkog potoka sa džamijom ispred.U drugom ratu svo muškinje zatečeno na džumi u džamiji odvedeno je na Drinski most i poklano.Među odvedenim i 18 Isanovića bilo.Ostala priča ničim neobilježena.Poslije rata Čohodar mahala se počela širiti i uzvodno i nizvodno.Spojili se i Božovac i Mahala i Crkva i Podcrkva,bar tako se činilo.
Azra,Munibica,Tehvila i Vasvija su četiri žene iz više generacija,iz iste ulice položene po brdu Božovac,naslonjene na pravoslavnom groblju.Vezuje ih ulica,ali i slična sudbina.
AZRA
Roveći po sjećanjima tražim informacije o mnogo priča u jednoj,o mnogo tuge na jednom mjestu.Podavno je bilo kad je majka rekla:
—Doselili kod Sulja novi postanari.Fini nekakvi,ali ne da Bog da imaju djece.Sedam godina čekaju i ništa.Sjećam se onih proljetnih radova u cvjetnoj avliji kad bi je moj brat Revko zadirkivao pitajući za muža.
—Hej,Munira,hej,Munira gdje ti je Miralem?
Ko sad da mi majka šapće dobro čuvanu tajnu koju su svi u komšiluku znali:
—Zakačila Munira.Neće li,ako Bog da,i u njihovoj kući zakmečati.
Znam da smo išli na slatku,da je majka nosila darove,a boga mi,i babo se isprsio nad bešikom.Beba na roditelje.Curica debeljuca.Rasla je Azra kao iz vode.Sa tri godine kao pred školu.Dok bi sa terase gledala u našu baštu,Revko bi je zadirkivao:
—O,Almira gdje ti je Munira?-A ona bi njemu:
—Nitam ja Almira,ja tam Azra.
Kad su četnici u aprilu napali Foču,Miralema i svo muškinje iz mahale su odveli u Kazneno popravni dom od kog su logor bili napravili.Kasnije mi je Kerima pričala da ih je jednom vidjela.On je bio u grupi koja je čekala da idu na nekakav rad,a Munira je prilazila sa Azrom.Azra je nosila neku kesu i trčala Miralemu,on je plakao i grlio je.Čula je kako joj je govorio,dok su ih tjerali u autobus:
—Čuvaj dijete,Munira-Tu se gubi njegov trag.Nisam čuo da je iko i ikad više spomenuo Miralema Ramovića među živima.
Kad su četnici bacili jednu od bombi u kuću među žene i djecu gdje je bila i Munira.Azra je teško ranjena.Odnekud je došla nekakva policija i odvezla Muniru sa krvavim djetetom u bolnicu.Do bolnice Munirino srce nije izdržalo.Umrla je,a Azra je ostala u fočanskoj bolnici.Po drugoj verziji priče i Muniru su ubili sa ostalim u kući kod Sulja Šora i sutradan kad su leševe zatrpavali dijete se počelo mrdati i neko ga je odnio do bolnice.
Da li je još živa?Da li je još Azra?
Izvor:Ševko Kadrić-Posljednji bosanski bogumil i druge priče(Helsingborg 2002);