U prethodnih mjesec dana u Bosni i Hercegovini je bilo nemoguće da ne primijetite da je izborna kampanja u toku. Šetajući gradom, sudarali ste se s kandidatima i njihovim pomoćnicima, koji su vam u ruke gurali promotivni materijal, pokoji poklon, a bogme i baklavu. Ni u svojim domovima niste bili pošteđeni. U poštanskom sandučiću svakodnevno su vas čekale različite, slučajne ili namjerne koalicije, a programi domaćih TV-kuća bili su preplavljeni političkim nadmudrivanjima, svađama, a nerijetko i uvredama protivkandidata.
Ali, svemu tome je došao kraj i sad možemo odahnuti. Možemo li sada zaista odahnuti ili nas čeka mučni, dugotrajni period koalicionih pregovora (čitaj: borbe za fotelje)?
Tokom dana, mediji su uzimali izjave od glasača i većina njih je rekla da želi promjene. Nijedan glasač nije rekao da je zadovoljan sadašnjim stanjem i da želi da iste stranke ostanu na vlasti, ali, ipak, su najviše glasova dobile stranke koje su sudjelovale u vlasti. Tromost Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine nas iz izbora u izbore iznova iznenađuje. I dok se nadamo da će na narednim izborima biti efikasniji, brži, precizniji, ništa od toga se nije desilo. Da stranke nisu imale svoje sisteme brojanja glasova, građani ni do danas ne bi znali koje su stranke ušle u parlamente i koliko su mandata osvojile. Na prvoj konferenciji za medije nisu uspjeli prebrojati čak ni glasove za Predsjedništvo BiH, a ni do danas još uvijek nije jasno ko je novi predsjednik RS-a. Ostaje zagonetka kako se moglo desiti da su za prvo javljane u ponoć 12. oktobra, za članove Predsjedništva iz FBiH uspjeli prebrojati preko 70% glasova, a za RS samo 50%, iako za RS ima skoro duplo manje glasova?
Odmah po zatvaranju birališta, stranke su krenule da proglašavaju svoje pobjede. Čak je i Stranka za BiH, koja prvi put nakon osnivanja nije prešla izborni prag za Parlament BiH, izjavila da se osjećaju pobjednicima zbog dobrih rezultata koje su ostvarili u okviru koalicije Domovina u RS-u. Jedini izuzetak je bila SDP BiH, koja je već u prvom javljaju priznala poraz. Jako je interesantno to što su građani na ovim izborima, od svih većih stranaka, kaznili samo SDP, iako to nije bila jedina stranka koja je sudjelovala u vlasti. SDP je čak kažnjena i u kantonima u kojima je bila opozicija, kao što je Kanton Sarajevo.Čini se da su građani nasjeli na propagandu, tako da su odgovornost i krivicu za sve loše što se dešavalo u prethodnih 20 godina pripisali upravo SDP-u. Što bi bilo i logično da je ova stranka i bila jedina stranka u vlasti svih tih dvadeset godina. Kao što sam već ranije tvrdila, birači i simpatizeri SDP-a su znatno stroži prema ovoj stranci i ne opraštaju im ni najmanje greške, za razliku od birača drugih stranaka koji se ne osvrću ni na krupne greške svojih favorita.
To objašnjava i veliku podršku koju je SNSD dobio na ovim izborima i pored loše situacije u kojoj se RS nalazi svih godina dugogodišnje vladavine SNSD-a. Ova stranka je dobilasamo 3% manje nego na prošlim Opštim izborima. Građani RS-a su ovim pokazali da su zadovoljni trenutnom situacijom, pa su svoje povjerenje ponovo dali SNSD-u. SDS je stranka s najvećim porastom podrške u odnosu na izbore 2010. Za Parlament BiH stranka je osvojila 11% više glasova. I pored dobro organizovane kampanje, ipak je osvojila manje podrške od glavnog konkurenta SNSD-a, tako da im ni osvojenih 33% glasova za državni parlament i 27% za Narodnu skupštinu RS ne garantuju ulazak u vlast.
Definitivni pobjednik izbora je SDA, koja je ponovila svoj izborni rezultat iz 2006. godine. U Parlamentu BiH, SDA bi trebala imati 10 poslanika, a ono što je značajno je da će ponovo imati jednog poslanika iz Republike Srpske. Pobjeda SDA je bila očekivana, ali je mnoge, ipak, zatekla ovako visoka prednost SDA, posebno nad Demokratskom frontom, kojoj su mnogi predviđali da će dobiti minimalno 25% glasova. S obzirom da je ovo prvi put da DF izlazi na izbore, 15% osvojenih glasova je izvrstan rezultat. Umjesto da to proslavljaju, po usiljenom osmijehu Komšića i ne tako veseloj atmosferi u DF-u tokom izborne noći, vidno je bilo njihovo razočarenje. Predsjednik SBB-a, Fahrudin Radončić je razočarenje ličnim neuspjehom u trci za člana Predsjedništva krio iza relativnog uspjeha stranke i povećanje za 2% u odnosu na 2010. godinu.
HDZ BiH nije krila veliko zadovoljstvo ostvarenim izbornim rezultatom, a posebno izborom Dragana Čovića za člana Predsjedništva BiH. Ova stranka je ostvarila porast od 1% i jedan mandat više u Parlamentu BiH u odnosu na izbore 2010. godine.
I druga stranka s većinskim hrvatskim članstvom je zadovoljna svojim rezultatom, posebno s obzirom na činjenicu da su prvi put samostalno izašli na izbore. Martin Raguž, kandidat HDZ 1990 za Predsjedništvo BiH je, i pored poraza zadovoljan, jer je dobio skoro 90 hiljada glasova i to uprskos izrazito prljavoj kampanji koja je, posebno u završnici kampanje, vođena protiv njega.
I sada nakon što ugrubo znamo ko su novi članovi Predsjedništva BiH i koja stranka je osvojila koliko mandata u skupštinama, moglo bi se reći da je sve jasno.
Međutim, s obzirom na veliki broj mogućih kombinacija za formiranje vladajućih koalicija i velike personalne i stranačke apetite, postoji opravdana bojazan da bi smo mogli još dugo čekati na formiranje nove vlasti na svim nivoima.
Nova sloboda, piše: Ivana Marić, politička analitičarka