Kada bi Ljubuški znao pričati,ispričao bi mnoge priče,ugodne i neugodne,lijepe i ružne,uzbudljive i strastvene,poučne i dramatične…pa bi nastale „1001 ljubuška priča“.
Mnogi uvaženi profesori,doktori nauka,komunikolozi su mi rekli:“Dok pišeš(te) o svojoj zajednici,ona će postojati!Kada prestanete pisati zajednica će nestati“!Zaista,ko to piše o bivšoj zajednici Bošnjaka Vrgorca,Užica,Imotskog,Vranja,Makarske,Požege,Osijeka…Niko,što znači da ta zajednica koja je postojala, više ne postoji!Ni u tragovima(arhitektura,haremi,folklor,bogomolje…).
Musica e finita!A granice se sužavaju i pomjeraju,iako takve radnje nisu dozvoljene po međunarodnom pravu.Ali ko Te pita!?
Jedna od dramatičnih priča je ona o familiji Nevesinjac sa Priloza.Za neupućene,radi se o naselju koje se nalazi na „pola puta“ Gožulj-Žabljak,zaobilaznim putem koji je prije 200-tak.godina bio glavni put na istoj relaciji.Na Prilozu su živjele porodice: Košarića,Bilala,Nikšića,Mušića,Gujića,Maksića,Mujezinovića,Korjenića,Hadžalića,Nevesinjaca…Imali su uređeni džemat kao „srce“lokalne zajednice.Džemat je imao džamiju,koja je djelomično obnovljena nakon agresije 1992-1995.godine. Priloz je strateški bio važan kao „potkrovlje“ Starog grada preko koga je vodio kaldrmisani put na „Stari grad“ Ljubuški.
Fokus moga interesovanja je familija Nevesinjac koju je formirao Smajo(1925) i njegova supruga Ifeta(1924),rođena Duranspahić.Smajo je po zanimanju bio stolar i bio je zaposlen u stolarskoj zadrugi „Javor“ koja se nalazila u napuštenoj austro-ugarskoj kasarni između Gožulja i Žabljaka.U toj stolariji radili su Ahmo Delalić,Selam Konjhodžić,Dedić(Stari)-Čita i drugi.Ifeta je bila zaposlena u Zajednici Zavoda za zapošljavanje-Ljubuški.
U njihovom braku je rođeno petero djece;
Nevesinjac Zuhra,1947.g.
Nevesinjac Azra,1949.g
Nevesinjac Behija(Beba),1951.g.
Nevesinjac Salko(Caka),1953.g.
Nevesinjac Senad(Sena),1955.g.
Ova familija je živjela na Prilozu do traumatičnih događaja 1993.godine,izuzev ženskog dijela familije koja je udajom napustila Ljubuški.Zuhra se 70-tih godina preselila u Hannover(Njemačka).Azra se udala u Bosanski Šamac,kao i Beba.
U „godini u kojima su nestajali susjedi“(1993) izvršen je splitting(eng.)-razdvajanje,cijepanje između susjeda pa potom i između ostalih članova ove familije.Preko noći,koja se dugo pripremala,nestala su poznanstva,prijateljstva,drugarstva,druženja,teferiči…Specijalnim ratom,drugi i drugačiji su označavani kao „neprijatelji naroda“,neprijatelji „poredka“,remetilački „čimbenici“,kao „genetski otpad“ itd.Kreatori laboratorijskih nalaza i crteža su smatrali da je „konačno rješenje“ u surgunu i da će odlaskom drugoga naroda,poteći „med i mlijeko“ u Ljubuškom,da neće više biti nezaposlenih,da će svi stariji od 30.tak godina dobiti penzije i naknade i da se u školama neće trebati učiti,da se neće trebati raditi,ako Ljubuški napusti cca. 1500. pripadnika drugog naroda,jer Bože moj,oni su „krivi“ da bi se naprijed navedeno ostvarilo.
Ove pojave ne označavam imenima naroda već pojmovima „dobri“ i „loši“ljudi!“Dobre“ ljude prepoznajemo,a „loši“ ljudi će s godinama,prolazeći kroz životne traume spoznati životne greške koje su počinili kada su imali 20-30 godina.Nadajmo se!
Posljedica ratnih zbivanja za familiju Nevesinjac je slijedeća:Tri sestre i dva brata danas žive u pet država svijeta.Pet članova-pet država!
Konjhodžić Zuhra-Njemačka
Đuherić Azra-Canada
Čašković Behija(Beba)-Danska
Nevesinjac Salko(Caka)-USA
Nevesinja Senad(Sena)-Norveška
Ovo je svjetski raritet!Izazvan splittingom=razdvajanjem,cijepanjem.Imaju Englezi u tome iskustva!Samo su tu svoju riječ prenijeli „izvršiocima radova“!
Utjeha je da su svi živi i relativno zdravi sa svojim traumama,da se viđaju na raznim lokacijama,da se napretkom tehnologije mas-medija čuju i vide po želji kada se zažele porodične slike, idile života na Prilozu,sa roditeljima i komšijama,ili kada se sjete starog „fijakera“(peći) u kojem pucketa vatra i kada osjete miris tek ispečenog hljeba kojeg su kao djeca dijelili na iste kriške(sa namazima ako ih je bilo),izražavajući kroz smijeh i vrisku,ljubav jedni prema drugima!
Treba navesti da su Salko(Caka) i Senad(Sena) napustili Ljubuški,kao i drugi 1993.godine,a da su Azra i Beba napustili Bosanski Šamac sa svojim porodicama.Na dva kraja Bosne i Hercegovine isti rukopis!Original i kopija!“Junaci“ i „vitezovi“:dva na jednoga!To više ni djeca ne rade.Cinici bi rekli:“Zato i jesu djeca“!
Među navedenima članovima familije Nevesinjac,uz sve uvažavanje ostalih,najviše sam vezan za Zuhru Nevesinjac,udovu Nedžada(Neđe)Konjhodžića.Naša veza i rodbinska povezanost sa mojom suprugom,su „jezičak na vagi“ kada pominjen ovu familiju.
Zuhra se pokazala onda kada je to trebalo.A trebalo je 1993.godine.Sva rodbina njenog muža se našla u Hannoveru 1993.godine.Svi smo prošli kroz nje stan:Ajša,Zuhrina svekrva,Majda i Sulejman(Sula),sa kćerkom Reneom Hrnjičević;Kemal,Fahra,Mahir,Merdanis i kasnije Mirvana Mahić;Avdo,Jasminka(Minka),Edna i Irma Krvavac;Azra i Reno Konjhodžić;Hanadi Đeldum;Mujo i Salko Lalić;Tarik Dizdarević…Zuhra je svima bila prevodilac,tumač zakona i propisa,tražilac hajmova i stanova,tražilac radnih mjesta,socijalne pomoći i naknada na koje su pravo imale izbjeglice…U svemu tome trebalo je energije,znanja,strpljenja,ljubavi za sviju,dok se u isto vrijeme odigravala drama sa teško bolesnim mužem Neđom.
S druge strane trebalo je „spasiti“ članove njene porodice i naći joj udomljenje pa makar se radilo i o državama izvan Njemačke.Njen brat Salko(Caka) je također stigao do Hannovera sa porodicom u kojem je boravio do 1998.godine kada se preselio u USA.Iz toga perioda odlaska ostao je u sjećanju oproštaj Cake i autora ovih redova od njihovih gazda(vlasnika stanova).Na Zapadu je poznato da prilikom useljenja u stan moraš položiti na banci tri kirije(mitte),koje će ti se vratiti kada iseliš ako „gazda“procijeni da stan nije ruiniran za vrijeme tvog boravka u stanu.Cakin stanodavac se zvao Manfred a moj Ahmetagić Zarif.Manfred je rekao Zuhri kao prevodiocu:“Ne želim da me Salko po zlu spominje u USA i vraćam mu tri kirije i neka mu je sretno!“.Moj stanodavac Ahmetagić Zarif je postupio suprotno,poslavši opomenu na njemačkom jeziku i naplativši sve tri kirije i zadržavši položeni novac na banci za sebe!Dakle,nema nacije!Imaju samo „dobri“ i „loši“ momci!
Drugi brat Senad(Sena) sa majkom je završio u Norveškoj1Beba je našla utočište u Danskoj,a Azra,nakon putešestvija preko Srbije i Mađarske je u Canadi.U svim ovim „transferima“ učestvovala je Zuhra na razne načine.
Previše za više života!Zuhra zaslužuje poštovanje i priznanje svih navedenih.Dakle,postoje u našim životima i „dobri ljudi“ i sve njih trebamo afirmirati kao putokaz mlađim generacijama da se među njima širi dobro radi „općeg interesa“ i ljubavi.
Zuhra(arap.)=Venera,je još kod Sumerana „pokazivala put zvijezdama“.Bila je kći Mjeseca i sestra Sunca.Mjesečina i svijetlost utjelovljuju lik naše Zuhre i ona je „pokazivala put“ svima koje sam naveo u Hannoveru a Bogami i onima koje ona voli i poznaje.U njoj smo nalazili snagu,simpatiju,osjećaj,ljubav,sklad i nježnost.Dobročinitelja treba poštovati!
U Venerinom(Zuhrinom) carstvu stanuju „nježnost i milovanje,dobrota,užitak i ljepota.To je ono carstvo smirenosti srca što se naziva srećom“.
„Dobro je sjetiti se ljudi kojima smo zahvalni i to im izravno priopćiti.Sreća se tada umnožava“.
Zuhri želimo dobro zdravlje sa porodicom svoga sina Benjamina,nevjestom i njenim unucima i naravno sa svojim sestrama i braćom!