Jedan od najpoznatijih bosansko-hercegovačkih klubova, mostarski Velež nalazi se u velikim problemima. Nakon 18 odigranih kola mostarski klub nalazi se na posljednjoj poziciji tamošnjeg prvenstva i sa samo 8 osvojenih bodova praktično je siguran putnik u niži rang. No ono što navijače Veleža brine puno više od eventualnog ispadanja iz Premier lige jest situacija u i oko kluba, a koja je poprimila zabrinjavajuće razmjere.
Kako se povijest na ovim prostorima piše od rata do rata, tako je i Mostar i njegov nogomet doživio veliku preobrazbu početkom devedesetih prošlog stoljeća. Jedan drugi mostarski klub, HŠK Zrinjski, obnovljen je 1992. godine, upravo kada se i rat na prostoru BiH razbuktavao. Stadion na kojem je do rata igrao Velež, ostao je na zapadnoj strani na korištenje Plemićima na period od 99 godina. Novo igralište crveni su pronašli u prigradskom naselju Vrapčići, na prostoru Pamučne industrije Đuro Salaj. Velež se tako našao u situaciji ne samo da više nemaju svoj stadion, već da od praktično jedinog kluba u Hercegovini u bivšoj državi, postaju samo jedni od. Mostar je postao grad sa dva sveučilišta, dva jezika, dva nogometna kluba idvije stvarnosti. U bivšoj državi bilo je to jedno od „najtvrđih“ gostovanja, a onda se situacija zauvijek promijenila.
Rat je oblikovao novu stvarnost, a složenost političke situacije u zemlji kompliciranoj kao Bosna i Hercegovina sigurno nije pripomogla. U državi s 2 entiteta, 3 konstitutivna naroda, kantonima/županijama, visokim predstavnikom, podjelama na naše, vaše, one treće i tko zna čime sve ne, stvarnost je sve doli jednostavna. Sugovornici u Mostaru ističu da je politika pokušala oblikovati klub prema svojim potrebama i da je to jedan od uzroka sadašnjeg stanja.
„Velež danas ne odgovora niti jednoj političkoj opciji u BiH jer Velež nije ni bošnjački ni hrvatski ni srpski, Velež je klub raje koja ga iskreno i srcem voli.“ – kaže nam Đaner Hadžiomerović, dopredsjednik novoosnovane udruge Mostarski Rođeni. No osim politike odgovornost zasigurno leži i na radu svih uprava, koje su dopustile da se klub nađe praktično pred gašenjem. Organizacijski i ekonomski problemi veliki su baš poput planine po kojoj klub i nosi svoje ime. Sadašnja situacija produkt je neplanskog i netransparentnog rada, suludog trošenja novca, dovođenja skupo plaćenih igrača sumnjive kvalitete, nefunkcionalnosti, lošeg statutarnog uređenja, prevelikih pritisaka koji dolaze van kluba, a koji su bazirani na osobnim ili političkim interesima.
Trenutna situacija je takva da klub praktično preživljava. Posljednja Skupština održana je 16. siječnja 2016. godine, a umjesto razriješenog UO-a, klub će voditi krizna grupa koja ima rok od tri mjeseca da konsolidira redove, posloži probleme, deblokira rad kluba te pripremi ekipu za nastavak sezone.
„Agonija koja traje 20 godina je dovela do toga da se danas nitko, ali baš nitko, ne želi uključiti u rad kluba, uključujući i uspješne privrednike grada te je jedino rješenje bilo da svi oni koji su činili UO Kluba uđu u ovu kriznu grupu te da se njima doda još operativaca koji će na terenu djelovati stalno.“ – kaže namHadžiomerović. Po prvi put i navijači okupljeni oko Kluba navijača RED ARMY i Udruženja građana Mostarski Rođeni ulaze u ovo tijelo i sudjelovat će u pokušaju spašavanja kluba.
Navijači Veleža osnovali su početkom ove godine i službeno udrugu Mostarski Rođeni, kako bi pomogli svom klubu, ovog puta i konkretnim angažmanom. Udruga za sada broji 200-tinjak članova no ovo je tek početak. Ova udruga je prije spomenute Skupštine kluba oblikovala 15 zahtjeva, koji su i usvojeni. Ostaje nam za vidjeti, koji će putem krenuti mostarski klub.
Jedno je sigurno, navijački pokret se i u susjednoj BiH sve više pojavljuje kao relevantan faktor u nogometu. Nakon Čelika, Velež je drugi poznati klub gdje su navijači prepoznali važnost vlastitog angažmana kako bi pokušali spasiti klubove iz naizgled bezizlazne situacije.
Edo Zdravković
http://spagosmail.blogspot.de/ (preneseno sa portala nogometplus.net, autor Edo Zdravković)