Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je uputio na Pravi put i poslao nam Muhammeda, s.a.v.s., da nas poduci djelima od kojih cemo imati nagradu i sevap na buducem svijetu.
Današnja hutba je podsjecanje na znacaj vakufa, a cijeli mjesec koji je pred nama u znaku je manifestacije “Dani vakufa” koju organizira Vakufska direkcija IZ u BiH.
Ideal islama nije udijeliti nešto bezvrijedno i beznacajno, vec naprotiv uvakufiti u ime Allaha dž.š., na trajno dobro i u korist ljudima, ono što je dragocjeno, ljudima drago i za srce priraslo.
Kada je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet:
”Necete zaslužiti nagradu (tj. Džennet) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah ce, sigurno, za to znati.” (sura Ali Imran, 92) došao je ashab Ebu Talha, koji je u Medini posjedovao najviše palmi, i rekao: -Allahov Poslanice, najdraže od moga imetka mi je bašca (palmovnik) Bejruha. (Ova bašca se nalazila u blizini Pejgamberove, s.a.v.s., džamije i on je u nju cesto ulazio da bi se napio vode.) -Nju dajem kao sadaku u ime Allaha. Nadam se da cu za to od Allaha dobiti nagradu, pa je ti, o Allahov Poslanice, iskoristi u ono na šta ti Allah ukaže.” Tada je Poslanik a.s. rekao: “Cestitam ti, to je imetak koji ce ti donijeti mnogo koristi (i hajra).” (muttefekun alejhi)
Od svega što posjedujemo na ovom prolaznom svijetu: imetak, hrana, odjeca i ostale blagodati, na drugom svijetu jedino cemo imati nagradu za trajnu sadaku i za ono što smo uvakufili. Sve ostalo se bespovratno troši, blijedi i nestaje.
Na to ukazuje slijedeci hadis:
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kaže da je jednom prilikom došao kod Poslanika, s.a.v.s., a on je ucio ajet: ‘Elhakumuttekasur / Zanijelo vas je natjecanje u gomilanju imetka,’ pa je rekao:
“Covjek ce govoriti: -Moj imetak, moj imetak?! O covjece, pa zar tebi od tvog imetka pripada išta drugo osim onoga što si pojeo pa se okoristio, obukao pa poderao, ili udijelio pa si ga zauvijek ostavio (uvakufio).” (Muslim, Tirmizi i Nesai)
Muhammed, s.a.v.s., odmah nakon ucinjene hidžre u Medinu pocinje s praksom uvakufljenja. U predgradu Medine u mjestu Kuba’, sagradio je džamiju koja je postala stožer i duhovni oslonac muslimanske zajednice. U Medini, zajedno sa svojim ashabima, gradi džamiju, koju danas posjecuju i cijoj se monumentalnoj ljepoti dive milioni vjernika iz svih dijelova svijeta. Kao, što je to slucaj sa svim prethodnim poslanicima, cjelokupan imetak Muhammeda a.s. je stekao status vakufa koji niko od njegovih nasljednika nije mogao otkupiti niti naslijediti.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mi smo poslanici, naš imetak se ne nasljeduje. Ono što smo ostavili je sadaka (vakuf).” (muttefekun alejhi)
Ashabi, r.a su se natjecali u udjeljivanju i pomaganju. Omer, r.a., je jednom prilikom uvakufio polovinu svog imetka, nadajuci se da ce tim dobrocinstvom nadmašiti i preteci i samog Ebu Bekra, r.a.
Medutim, Ebu Bekr, r.a., poklanja cijeli svoj imetak i stavlja ga na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.s. Omer, r.a., tada odluci da se više nikada nece natjecati u darežljivosti s Ebu Bekrom.
Kada su muslimani došli u Medinu, jedan jevrej je posjedovao bunar i korištenje njegove vode naplacivao po visokoj cijeni . Poslanik, s.a.v.s., ga je bezuspješno nagovarao da bunar proda muslimanima. Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ko otkupi taj bunar i stavi ga u opce korisne svrhe (tj. uvakufi ga) imat ce Džennet.” Cuvši za to, Osman, r.a., uspjeva od jevreja otkupiti polovinu bunara, tj. koristio je bunar svaki drugi dan. Kada je Osman, r.a., razglasio da je bunar svaki drugi dan besplatan i svima dostupan, jevrej odluci da Osmanu r.a. proda i drugu polovinu.
Nakon toga ljudi su pokušavali od Osmana, r.a., otkupiti bunar placajuci za njega višestruku cijenu. Tada im Osman, r.a., rece: -Ne mogu vam prodati bunar, jer sam ga “prodao” Onome Ko ce mi ga platiti desetorostruko. (Mislio je na obecanje Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ko uradi dobro djelo, bice desetorostruko nagraden“ – Sura Al-An'am, 160).
Tako su vjerovali i postupali muslimani svih generacija. Uvakufljavali su svoj imetak za razlicite svrhe i potrebe zajednice. Vakufila su se mezarja, medrese, sirotišta, , bolnice, ducani, mostovi, putevi i mnogi drugi hajrati koji su koristili živima a sevap, nagrada umrlim vakifima pristiže sve do Sudnjeg dana. Naši cijenjeni vakifi su uvijek imali u vidu hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima.” (hadis je sahih)
Draga i poštovana braco! Cinom vakufljenja jacamo naše džemate i Islamsku zajednicu, a samim tim pomažemo izgradnju našeg društva i države. Udjeljivanjem imetka ne umanjujemo vrijednost onog što smo stekli, naprotiv, vakufom taj imetak progresivno uvacavamo, udahnjujemo mu poseban bericet i na koncu svoj imetak cinimo još vecim, plodonosnijim i trajnijim.
Nadoknadu i bericet mašim vakufima garantuje Svevišnji Allah u Casnom Kur'anu:
”…a šta god vi udijelite, On ce to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (sura Sebe’, 39)
Takoder i Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada kaže: „Svako jutro osvanu dva meleka koji uce dove. Jedan melek kaže:
„Allahu moj, upropasti imetak onoga koji škrtari i ne udjeljuje!“ Drugi kaže ovako:
„Allahu moj, nadoknadi i daj bericet u imetku onoga koji dijeli!“
Kada se pogledaju neke vakufske gradevine sagradene od najkvalitetnijeg kamena i materijala, postaje nam jasna namjera vakifa, koji su željeli da vakuf traje što duže i da se ljudi njime generacijama koriste. Ti isti vakifi su cak i svoje privatne kuce i imanja gradili za manje novca i od manje kvalitetnog materijala.
Naši dobri prethodnici su kada bi im neko pokucao na vrata sa molbom za pomoc imali obicaj govoriti,: “Dobro nam došli oni koji naš imetak prenose iz jedne kuce (dunjaluk) u drugu (ahiret).”
Stoga, draga braco, cijenjene džematlije: Dunjaluk nezaustavljivo prolazi, imetak koji zaradujemo i štedimo, takoder, neminovno nestaje. Ako želimo imetku produžiti vijek, ako želimo dobro našim živim i umrlim, uvakufimo na vrijeme nešto od imetka, pošaljimo bedela na hadž za naše umrle, ucinimo neki hajrat za koji slijedi sigurna i obilna nagrada na ahiretu.
Cijela je Bosna i Hercegovina sazdana od vakufa: Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf, Kulen Vakuf dobili su imena po dragocjenim vakufima i plemenitim vakifima. Kada bi se vratili svi uzurpirani i oduzeti vakufi i hajrati, skoro svaka bosanska caršija mogla bi se zvati po vakufu iz kojeg je nastala.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas ucini svjesnim vrijednosti vakufa i udjeljivanja imetka na Allahovom putu. Gospodaru naš ucini korisnim imetak koji udjeljujemo i na ovome i na buducem svijetu.
Podari nam bericet u našim imecima, ucini da i mi budemo vakifi i primi dobra djela naša.
Bihac, april 2016.g.
Autor: dr. Fuad Sedic