Terzije ili krojači su zanatlije koji su krojili i šili muška i ženska odijela od raznih tkanina(vune,pamuka,svile) osim domaćeg sukna.
Izrađivali su:čakšire,fermene, vrstu prsluka od čohe, kadife ili šajaka izvezenog gajtanima, sprijeda sasvim otvorenog i koji se ne skopčava; džemadane(per.), zatvoreni prsluk koji se preklapa na prsima; ječerme(tur.), vrste prsluka, dio starinske muške i ženske narodne nošnje(kratak haljetak bez rukava koji je dosezao do iznad struka.
Sprijeda je imao malo produžene „pešove“ koji su se preklapali i kopčali),gunjeve, ćurkove, džubeta(ar.),dugi kaput, libade(ar.),vrsta tankog nepostavljenog kaputa širokih rukava, hrke(ar.),pamukom naložen i prošiven poludugi kaput, beluke(per.-tur.),ženski prsluk, binjiše(tur.),širok kaput od čohe s širokim rukavima i postavljen krznom, dolame(tur.),starinska muška gornja haljina od čohe s običnim ili razrezanim rukavima, feredže, duge i kratke anterije,čevkene(tur.),kratak vezeni kaput u kojoj su rukavi široki i razrezani i vise niz ruke ili leđa, a ne oblače se, muške i ženske šalvare(per.),široke hlače, dimije(grč.),bile su vrlo široke i s naborima oko struka.
Oko pojasa vezale su se učkurom od svilenog gajtana ili beza koji je uvučen u porub.Nogavice su bile vrlo široke i duge do članaka, a ispod koljena su se vezale uzicom.
Svi proizvodi izrađivali su se rukom.
Među terzijama bilo je majstora koji su znali lijepo i vesti.
Vez se nalazio na fermenima, kratkim gunjevima,džemadanima,čakširama.
Bilo je majstora koji su radili samo smarlamu,tj. po narudžbi, a bilo je i onih koji su radili samo pazariju(konfekciju).
Izvor:Katalog zanata,Obrtnička komora KS 2013.godine