Glavni junak naše današnje priče je Sulejman Sula Rebac, legendarni igrač i trener, učitelj najvećih nogometnih zvijezda iz naše zemlje.
Sula je bio igrač Veleža, Hajduka i Sarajeva te trener Veleža, Željezničara i član trenerske komisije Jugoslavije u Njemačkoj 1974. godine.
Rodio se 26. 03. 1929. godine u Mostaru. U Drugom svjetskom ratu bio je pripadnik partizanskog pokreta s navršenih 14 godina. U ratu je izgubio tri brata, Husniju, Mehu i Ahmeta. Sula je bio nositelj partizanske spomenice.
Veležov dres nosio je od 1947. godine, i bio član generacije koja je po prvi put ušla u Prvu ligu Jugposlavije, 1952. godine. Godine 1955. prelazi u splitski Hajduk s kojim postaje prvak Jugoslavije. Nakon toga, ponovno se vraća u Velež, a kraći period nosio je dres FK Sarajevo. U karijeri je odigrao više od 1.000 utakmica, od toga preko 500 za Rođene, i postigao više od 600 golova.
Nakon završetka igračke karijere bio je trener Veleža 1968. godine. Čuveni Tomislav Ivić ga je nazvao pionirom modernog nogometa u Jugoslaviji. Sula je tvorac čuvenog trojca Bajević, Marić, Vladić ( BMV ).
Na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj Rebac je bio član trenerske komisije reprezentacije Jugoslavije. Jedno vrijeme vodio je i tim FK Željezničar.
Ovako je govorio Sula Rebac :
„Sedamdesetih godina imali smo, bez pretjerivanja, tim snova. Marić, Ristić, Džemal Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, Prskalo, Salem Halilhodžić, Glavović, Kvesić, Ledić, skoro sve Veležova djeca, koja su prve korake načinila na stadionu Pod Bijelim brijegom.
Taj tim, nažalost, ostao je nedorečen, nismo postali šampioni. A morali smo to biti.
U mom osmogodišnjem šefovanju tituli prvaka bili smo najbliži u sezoni 1973/74.
Odlučila je gol razlika, koja je otišla u korist Hajduka. Morali smo se zadovoljiti vicešampionskim zvanjem, koje smo još stekli i prethodne godine. Još smo ‘68-‘69 bili treći, a u sezoni ‘75-‘76 zauzeli smo četvrto mjesto, sa najefikasnijim napadom lige.
U to vrijeme državni tim se nije mogao zamisliti bez jednog Veležovca. A mi smo ih u sedamdesetim imali šest. Generacija koja se rađa jednom u sto godina. Igrali smo i četvrtfinale Kupa UEFA, ali nažalost, nismo osvojili niti jedan trofej. A mogli smo, uz malo sportske sreće.
Međutim, 1981. godine „stara garda“ Marić, V.Halilhodžić, Vukoje i Ledić osvajaju Kup Maršala Tita. Imao sam sreću da vodim tu generaciju. Raditi sa tim momcima bila je prava milina, ali i ponos. Moram reći da sam sa većinom njih zajedno došao iz juniorskog pogona, koji je također žario i palio na svim stadionima i stizao u završnicu najboljih u državi.
Velež je oduvijek bio ambasador Mostara, ne samo njegovog fudbala i sporta u cjelini.
Na naše utakmice u Mostar često su dolazili mnogi Splićani, žestoki Hajdukovci. Bilo je to čak i onda kada je isti dan Hajduk igrao u gradu pod Marjanom.
Te poznanike bih pitao : „Otkud vi ovdje kada vam igra Hajduk u Splitu“?
Oni bi odgovorili : „Sula, mi dođemo u Mostar da uživamo u pravom, gurmanskom fudbalu kakav demonstrira samo Velež“!
SULA I MLADEN DELIĆ
Veliki sportista, a još veći čovjek, Sulejman Sula Rebac, napustio nas je na današnji dan 2006. godine.
Slobodna Bosna
.