Sa vrha se ovog mosta pogled pruža u daljine;
Kompas svijeta, nisu zalud to ćupriji dali ima
Ugledavši tu ćupriju,mislio bi mrav sićušni
gradiše je džinni silni,Sulejmanu svi poslušni
Luk visoki,nalik posve plavom luku nebeskome,
N it’ čovjek nit’ melek vidje.Divimo se luku tome!
Šta bi rijeka već da stalno sa svog vrela plazi?
Tako uvijek i svijet silni u podnožje mosta slazi.
Kad pritisnu žege ljetne,oslabi Neretva k'o zaljubljeni,
a zimi ko more divlja.Baš smo pred njom začuđeni!
Nekad vodi tijesan bude promjer širokoga luka,
nekad luk je suh i prazan.To je čudo pojmit muka!
Mir i spokoj čitav svijet je pronašao u tom daru;
Sačuvaj ga zlih očiju svojim dobrom,Gospodaru!
Most je ovaj tek paslika onog mosta,o Medžazi;
Prelazeć’ ga pazi dobro kako svojim putem gaziš.
Izvor:Medžazija Mostarac;prevod:O.Mušić,prepjev M.Kodrić
STAV SPECIJAL(92 stranice)Broj 301;10.12.2020.
Priredio:Kemal Mahić