Herceg-Novi je grad na crnogorskoj obali koji već u svom imenu otkriva svog graditelja,ali njegov osnivač jeste bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić,koji je 1382.godine podigao grad koji je nazvao Sveti Stefan,ali je ovo ime rijetko korišteno.Svoje današnje ime,Herceg-Novi,dobio je u vrijeme vladavine nasljednika Sandalja Hranića Kosače,hercega Stjepana Vukčića Kosače,kada je grad doživio najveći procvat i razvoj.Kasnije su Herceg-Novim vladale vladale Osmanlije,Španci,Austrijanci,Francuzi te je na kraju ušao u sastav Crne Gore.Knjiga Marije Sarap donosi historijski pregled razvoja Herceg-Novog od njegovog osnivanja 1382.godine,preko dolaska osmanlija u Boku Kotorsku,mletačko-osmanskih ratova,mletačke prevlasti nad Bokom Kotorskom,morejskog rata i požarevačkog mira.Autorica je posebno obradila razvoj Herceg-Novog za vrijeme Osmanlija,kada se proširuje Gornji grad,jer je Herceg-novi bio pomorska vojna baza Osmanskog Carstva od 1482. Do 1687.godine.
Četvrto poglavlje knjige posvećeno je infrastrukturi i u njemu su obrađene fortifikaacije(Forte Mare,Kanli kula-Krvava kula,Citadela,Španjola,Grad Kumbor-Vrbanj,Kortine i bastione trase) i vjerski objekti.
U poglavlju o stanovništvu i društvenom uređenju najzanimljiviji je dio koji obrađuje iseljavanje muslimana iz Boke.
Prva masovna iseljavanja muslimana s područja današnje Crne Gore započela su poslije mletačkog zauzimanja Risna 1684. I Novog 1687.Cjelokupno muslimansko stanovništvo s područja Boke Kotorske vremenom se raselilo u više pravaca.Herceg-Novi je nakon njegovog zauzeća od strane Mlečana,30.septembra 1687.godine,napustilo 2.200 lica,među njima i 700 vojnika.
Muslimanskom stanovništvu koje nije prešlo u katoličku vjeru bilo je dopušteno da napusti to područje i ono je to uradilo krećići se uglavnom prema Trebinju i dalje prema unutrašnjosti Hercegovine ili prema jugu u drugim dijelovima Osmanskog Carstva.Tako je zabilježen podatak da je za Bar otplovilo 2.100 muslimana,dok su ostali prešli u Trebinje,Bileću,Klobuk i druga mjesta Hercegovine.Devet harcegnovskih porodica naselilo se u Mrkojeviće kod Bara.Muslimani iz Risna iselili su se u Korjenić,iz Novog u Nikšić,Podgoricu,Bar,Bijelo Polje,a dio njih iselio se prema Bosni.
Muslimanska bratstva koja su živjela na području Boke Kotorske,a iselila se nakon što je 1687.godine Mletačka Republika zauzela Boku od Osmanlija brojna su,a ovom prilikom izdvajamo neka:Abaze,Agići,Alagići,Alajbegovići,Alečkovići,Arslanagići,Bajramovići,Balići,Bašići,Bijedići,Busuladžići,Čelebići,Čomići,Dautovići,Dizdarevići,Drljevići,Durakovići,Fazlagići,Isakovići,Isovići,Jaganjci,Kasumovići,Krese,Kurbegovići, Ovčine, Pervani, Pirići, Pivodići, Pizovići, Pospanići,Redžepovići,Resulbegovići,Resulovići,Serdarevići,Temimi,Temimovići…
Autorica je obradila i historijske podatke o džamijama u Herceg-Novom:Džamija sultana Mehmeda II Fatiha,sultana Bajazita II,Sinan-pašina džamija,Murteza-pašina džamija,Novošeherlijina džamija,mesdžid Sulejman-age Ramovića,hadži Abdulah-agin mesdžid,džamija u Sutorini,džamija u Bijeloj.
Autorica u osmom poglavlju donosi hronološki pregled osnivanja islamskih institucija od 1932. do 2020. U Herceg Novom: Prva Plava džamija na Jadranu-Topla,Herceg-Novi 1932.,hronologija razvoja mesdžida u Kumboru(2014-2021), te zapise o vjerskim programima i izgradnji objekata u Herceg-Novom i Tivtu.
Ova je knjiga dostojanstveno svjedočenje o skoro pet i po stoljeća prisustva islamske civilizacije u Herceg-Novom na osnovu koje je moguće graditi bolju i uspješniju budućnost.Ova knjiga dolazi u vrlo teškom periodu za Crnu Goru,njene manjine,odnosno Bošnjake i muslimane,pa zbog toga je njena vrijednost mnogo izraženija.
Nadamo se da će ova knjiga biti dobar motiv drugim istraživačima da na sličan način obrade historiju drugih crnogorskih gradova,ali i mnogih mjesta u Hercegovini koji su u proteklom ratu preživjeli urbicid.Potrebna nam je nova generacija istraživača Hercegovine koji će nastaviti gdje je stao Hivzija Hasandedić.
Izvor:STAV;Broj 336; od 13.8.2021.
Priredio:Kemal Mahić
