Datum kreiranja srijeda, 09. Novembar 2011
Kada pisem onda slusam muziku.Vrsta muzike zavisi od teme kojom se bavim u odredjenom trenutku.Ako pisem o zavicaju onda slusam Misu Kovaca,ako pisem patriotsku tematiku slusam Safeta Isovica,ako zelim nesto ozbiljnije napisati slusam Arsena Dedica,a ako zelim pisati o razuzdanoj mladosti i ljepoti koja je prati slusam ”kraljicu torcide”Doris Dragovic.Naravno bude tu i drugih izvodjaca nedostizne umjetnosti ali navedeni su mjera teksta,akorda,tona i muzike.
Jedan od mnogih izvodjaca ima pjesmu koja je u naslovu ovog teksta i ona mi je posluzila kao inspiracija da napisem tekst o ”kraljicama moga srca”.Mada je tematika intimna ipak zelim da svojim ”kraljicama”izrazim respekt,jer oni to zasluzuju u mojim ocima i osjetilima.
”Kraljice” su u ideji,nazoru,u svjetlosti,karakteru,pojavi.Nismo skupa odrastali ali u zivotu susreces razne pupoljke koje postaju ruze ako se njeguju i dotjeruju do konacnog oblika.A onda zanosnim mirisom te osvajaju i ne daju da ih napustis jer drugdje je miris ”lokve” i ”barustine” kojega susrecemo ili setali Ljubuskim,ili Sarajevom,ili Splitom…Zato cuvam ”kraljice srca mog” radi sebe i radi njih,jer samo tako i jedni i drugi imamo-opstanak.O nekim ”kraljicama”sam vec pisao ali u kompoziciji ovoga teksta nalazim nove rijeci,novi pogled kada se osvrnes iza sebe i pogledas niz padinu predjenih koraka koji znace ljubav,postovanje,uvazavanje i razumjevanje.
Milada Orman – Koju antologiju bih mogao napisati a ne pomenuti ime kolegice,prijateljice,sestre ”po nesanici”.Ispeklo se to prijateljstvo kroz ”dogadjanja naroda”.Nisu trebali drugi motivi,a bilo ih je i takvih(poezija,filozofija,knjiga,literatura itd…)Dovoljan je pogled i sve je jasno ili dovoljan je slog da se formira recenica.Provjereno,dokazano.To ne moze svako,osim ako se ne zove Milada Orman.Svi koji vide Miladu u Ljubuskom i Mostaru pitaju za ”moju malenkost”,pa ispada da sam kroz Miladu u Mostaru ili Ljubuskom,iako sam u Sarajevu.To ukazuje na nasu skupnost iako smo fizicki razdvojeni.Cijenim pouzdanost,otvorenost,informiranost Miladine pojavnosti u zbilji i u rijeci.
Štefica Galić – Zena zvana hrabrost!Zena koja bi mjenjala svijet.Zena-cudo,nalik na ”svjetska cuda”Volim njenu blagost,volim taj vulkan koji prikriva odgovornoscu prema djeci.Volim njene boje,fotografsko(slikarsko) oko.volim sto voli poeziju.Volim njeno ”uredjivanje” i po tome se vidi da je dosegla visine nepotkupljivog intelektualca koji je poredao stvari u ovoj ”kaljuzi” prepunoj ucjena,lopovluka i mesetarenja.Time doprinosi ugledu i casti naseg grada.Stefi je svjetionik koji nas obasjava svjetloscu u intervalima.To je svijetlo koje zahvata dio po dio mraka,kako to radi rotaciono svijetlo svjetionika.
Memnuna Mahić – Može se ona rastaviti od Salema Mahića, ali ova Šamčanka se nije rastavila od prezimena-Mahić. Zar to nije dovoljno? Nije,odgovara pogani duh!
Žena koja je povratila svu preostalu imovinu Bošnjaka u Ljubuškom! Zar to nije dovoljno? Nije, odgovara palanački duh ljubuške malograđanstine. Žena koja se doškolovala u svojoj tragediji (rat, rastava, gubitak sina…). Zar to nije dovoljno? Nije, odgovara duh klasične bijede uma provincijalne svijesti.
Žena koja predstavlja samosvjesno, znalacki, hrabro i umno sve ljubuške muslimane kada je zatrebaju! Je li to dovoljno? Nije,odgovara duh ogledala kojeg su podređeni i nedorasli stavili ispred sebe.
Žena koju djeca (učenici) obožavaju! Je li dovoljno? Duh primitivizma mahale nije zadovoljan jer nosi ”nesto” u sebi!?
Šta dalje reći…
Samo to da ima moju podršku i da je ne samo ”moja”nego ”naša kraljica”!
Zdravka Leko-Bozikov-Pojava neprikosnovena!Imam privilegiju prijateljstva sa ovom osobom koja zivi u Splitu.A prijateljstvo sa Zdravkom je najranije od ovih navedenih.Ono je proizaslo iz uvazavanja,fleksibilnosti,tolerancije i svega onoga sto su nas ucili u gimnaziji Ljubuski.Zena,znanstvenica,koju krasi ugladjenost,znanje,elokventnost.Zena-materica nasa!Istrazivacki duh ”krsne Hercegovke” je prekrio sve nase ”izme” i u vrijeme opustanja ostavio mjesta za obitelj,prijatelje,kulturu,cari svakodnevnice.Imam privilegiju,najvecu od svih privilegija,sto volim ovakvu Zdravku koja respektuje ”moju malenkost” decenijama.To cijenim i ”podizem moju kraljicu” na pijadestal osoba sa kojima razgovor predstavlja praznik za dusu i srce.
Daljina nas vise zblizava nego da smo stalno skupa.Iz daljine ju je lakse voljeti.
Peta ”kraljica srca moga” je iz Sarajeva.Skupa radimo u Tehnickoj skoli.Ona je pedagoginja.U njoj sam trazio iz predhodne skole u Ljubuskom Aidu,Miladu,Maju,Maru,Silviju…I pronasao Samru Subasic.Ona je simbioza navedenih osoba.Kako se osjeca autor kada se pet osoba pretvori u jednu?Da li je gubitnik ili dobitnik?Dobitnik,jer su navedene osobe zive,istina daleko, ali su u mojem ”softweru”kao likovi koji zive sa mnom.Samra je ”ljepsa od noci”,druzeljubiva,prijatna,pouzdana.Volim njeno drustvo jer smo tada u nekim drugim galaksijama bez skolskih opterecenja i drugih obrazovnih neprijatnosti.Bilo bi mi puno teze u Tehnickoj skoli da nemam ovakvu osobu koja mi ublazava tugu za zavicajem.Jednostavno ona je praznik za moje oci,srce i dusu.
Kraljicama moga srca poklanjam:
Ljubavna pjesma
Gdje nisi ti i tvojih ociju sjaj
Tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeca,
Tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
Tamno je meni
Tamo gdje mjesec i zvijezde sjaju
Tamno je meni
Suncana svjetlost samo me ranjava
Tamno je meni
Gdje tebe nema i tvojih ociju
Tamno je meni.
(Bhartrihari)
Kemal Mahić
……………………………………………………………………………………………………………………………………………….