Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu kojom su trojica bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) osuđena na ukupno 16 godina zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva na području Mostara 1993. godine, dok su šestorica oslobođena krivnje.
Nedžad Tinjak je osuđen na 12 godina zatvora, Jure Kordić na tri godine, dok je Draženu Lovriću izrečena kazna od godinu.
Istom presudom, Dario Sušac, Nuhan Šikalo, Dario Mihalj, Stanko Škobić, Tomislav Ančić i Slavko Golemac su oslobođeni optužbe.
Tinjak je proglašen krivim po više tačaka za učešće u nezakonitom hapšenju bošnjačkih civila u Mostaru 1993. godine, koji su odvedeni i zatvoreni u logor “Vojno”, kao i za nečovječno postupanje prema njima, te silovanje dvije žene.
“Kao otežavajuću okolnost, Vijeće je cijenilo način izvršenja i težinu posljedica, upornost optuženog i brojnost radnji”, kazala je predsjedavajuća Vijeća Enida Hadžiomerović.
Ona je navela da su Kordiću i Lovriću izrečene blaže kazne jer posljedice njihovih radnji nisu tako teške i dalekosežne. Kordić je proglašen krivim po dvije tačke – za učešće u nezakonitom hapšenju i nečovječno postupanje u “Vojnom”, dok mu učešće u ubistvu nije dokazano. Lovrić je osuđen po jednoj tački za nezakonito hapšenje.
Tinjak je oslobođen dijela optužbi, a Sušac, Šikalo, Mihalj, Škobić, Ančić i Golemac svih tačaka optužnice koje su se odnosile na protivpravno zatvaranje, mučenje, nečovječno postupanje i silovanje civila koji su bili zatočeni u nehumanim uslovima u logoru “Vojno” od 1993. do 1994. godine.
Vijeće je prekvalifikovalo djelo iz optužnice, ocijenivši da nije dokazano da su optuženi počinili zločin protiv čovječnosti, odnosno sa drugim pripadnicima HVO-a učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), širokom i sistematskom napadu i progonu bošnjačkog stanovništva.
“Polazeći od optužnice, odmah je uočljivo nekoliko problema koji su izvedenim dokazima produbljeni”, kazala je Hadžiomerović.
Navela je da je u ranijem predmetu pred Sudom BiH, koji je vođen protiv Marka Radića i ostalih, utvrđena odgovornost za UZP, ali da se to ne može samo prenijeti na optužene u ovom predmetu. Ukazala je na sudske stavove da UZP ne može biti dodatak optužnici ili rezervni plan, već da je potrebno izvesti dokaze u konkretnom slučaju.
Trojica optuženih osuđena su po zakonu bivše SFRJ kao saizvršioci za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Optuženi su oslobođeni po više tačaka optužnice jer Vijeće nije moglo van razumne sumnje utvrditi njihovu odgovornosti. Kako je Hadžiomerović obrazložila, za neke tačke svjedoci nisu mogli pouzdano identifikovati optužene ili su pročitani iskazi preminulih svjedoka, na čemu se ne može zasnivati presuda u odlučnim činjenicama.
Po nekoliko tačaka seksualnog zlostavljanja izrečena je oslobađajuća presuda. Hadžiomerović je obrazložila da je jedna svjedokinja događaje drugačije opisala u odnosu na navode optužnice, da je druga svjedokinja konstantno identifikovala druga lica, dok je treća navela samo ime počinioca.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u maju 2018. godine, a u međuvremenu su preminula dvojica optuženih – Nedžad Ćorić i Marinko Šunjić.
Kordić nije prisustvovao izricanju presude. Njemu, kao i Tinjaku i Lovriću, određene su mjere zabrane putovanja izvan BiH.
Na izrečenu prvostepenu presudu dozvoljena je žalba.
Detektor.ba
Tacno.net