Nas profesor Kemo Mahic ,uradio je jedan dosta vrijedan pisani dokument o Vitini. Ovo Kemino istrazivanje je trajalo dosta dugo i trebalo je vremena i strpljenja da ugleda svjetlo dana. Prispjeli materijal objaviti cemo,akoBogda, u dva dijela a citaoce pozivamo da ovo ”printaju” i ostave za naredne generacije. Profesoru Mahicu se zahvaljujemo na ovom svjedocenju o Vitini.
„I mi smo od vode sve živo stvorili“(Ku ran)
Vitina je naselje,nekad općina,koja leži na vodi.Njeni stanovnici najbolje znaju šta je voda,kakva je njena ćud,kada joj trebaju tepati a kada je grditi i „ružiti“.Prva naselja u Vitini i oko Vitine zabilježena su u rimsko doba,a konture centralnog mjesta oko izvora Vrioštice izgradile su Osmanlije formiravši čaršiju sa džamijom,mektebom,zanatskim radionicama,pazarom i ostalim atributima koja su podizana u osmansko doba.
U ovom tekstu ćemo pratiti kretanje stanovništa u Vitini početkom XX stoljeća i početkom XXI stoljeća.Promjene koje su se dogodile su znakovite i one su rezultat geostrateških pomjeranja u kojima slabiji i manjinski narodi, prvo nastradaju.Riječ je o „prestruktuiranju i prekompoziciji „ prostora.Neka ovo bude opominjujući epitaf mjestu koje je imalo sve elemente da bude mali gradić sa elementima koje grad čine gradom,ali se u svim ovim balkanskim turbulencijama izgubio i kreće nekim drugim smjerovima koja donose nova vremena.
Akademik,Jevto Dedijer je početkom XX stoljeća ostavio u svome djelu „Hercegovina“ zapise o ljubuškim selima pa pored ostalog i o Vitini.Šta nam to piše Jevto Dedijer:
„Vitinom se zove seoska opština sa dvanaest sela ili „Mala“.Razlikujemo jedan dio pri polju,na obje strane rijeke Vrioštice,koji se zvanično zove Vitina,a koju narod zove Vriošticom.U tom dijelu razlikujemo čaršiju u ravnini,a muslimanske kuće pri strani.Katolici su mahom kmetovi a manje zanatlije i trgovci.Muslimani su age,zanatlije i trgovci.Dio pored ceste ušoren,tip čaršijski,kuće muslimanske jako zbijene.Opština se dijeli na 12 mahala.Sve ostale mahale čine tipove između razređena do jako razbijena tipa.Pojedine „male“ nijesu prirodno ograničene.Mahale te zovu ovako:Orašina(14 kuća),Klanac(25 kuća),Pod Zelenom Gorom(18 kuća),Utica(12 kuća),Grabovo Vrilo(6 kuća,Doci(26 kuća),Majića Mala(30 kuća),Gavranova Mala(24 kuće)Brljica(24 kuće),Ajdučka Staza(5 kuća),Skokovina (8 kuća) i Vrioštiva(Vitina)47 kuća.Kad se doda broj porodica,o kojima slučajno nije zabilježeno koliko ih ima i one što žive između pojedinih mahala može se uzeti da u Vitini ima najmanje 260 kuća.
Oko sela ima više gomila.Pri polju su nađeni ostaci rimskih naselja.Znači da su i ova sela zasnivana na tragovima starijih sela.Stanovnici su katolici i Muslimani.Muslimanske porodice su slijedeće:Mesihevići(4 kuće)i Dizdarevići (15 kuća)su jedno pleme.Doselili su“iz Eski Babe,u Anadolu“,kad su Turci osvojili Hercegovinu.Bili su dizdari ljubuškog grada.
-Lalići(2 kuće)“iz Šperkovine iza Vrgorca“gdje i sada ima Lalića;“oni tamo su Đauri“
-za begove Kapetanoviće(Puzdriće) pričaju jedni da su iz Gvozda;drugi da su iz Kozice u Dalmaciji,ali se zna sigurno da su oni još prije Omer-paše došli iz Travnika i postali kapetani ljubuškog grada.Ima ih dvije kuće.
-Krehić je prije 30 godina doselio iz Ljubuškog na materinstvo.
-Jakić je kao cipelar došao iz Ljubuškog prije tri godine.
-Za Maksiće kažu da su starinom od Radobolje kod Makarske;oni su prije tri godine preselili iz Ljubuškog.Ima ih jedna kuća.
-Livnjak je prije 60 godina došao iz Livna Kapetanovićima na momaštvo.Ima ih 4 kuće.
-Bukić je prije nekoliko godina došao iz Ljubuškog.
Pored ovih Muslimana u Vitini žive i ove katoličke porodice:Babići su starinom iz ovog sela,iz Klanca.Bili su ih dva brata hajduka u četi Stojana Jankovića,pa su jednog Turci posjekli,a drugi je pobjegao u Kotare,pa su se opet otuda vratili.Ovdje ih ima 1 kuća,a u cijeloj Vitini ih ima više.Grizelji su starinom iz Bekije.Uz kugu su pomrli,pa ostala samo jedna kuća i od nje sad ih dvanaest.Bojka priča da je prije 500 godina došao sa Služnja na Utvicu.Arapovića je starina sa Slipičića kod Mostara,ovdje je došao kao gostioničar iz Ljubuškog.Smoljan je starinom iz Jasenice kod Mostara.Ovdje mu je došao otac sa Studenaca sa zanatom.Biško je s Posušja.Došao mu je otac u Kapetanovića u momaštvo.Zadnje četiri porodice imaju samo po jednu kuću.“
Ako bi slijedili metodologiju uvaženog Jefte Dedijera,koji je bio učenik Jovana Cvijića i otac Vladimira Dedijera,onda možemo nabrojati gotovo sve porodice koje su živjele u „zbijenim kućama“ od 60-tih godina do danas,početkom XXI stoljeća.Dakle krenimo redom:
Na području koje se zove Mahala susrećemo kuću Ključanin Muslije sa sinom Husnijom i Bećirom koji je radio u željezari Zenica te kćerkom Zahidom.Uz ovu kuću je stanovala porodica Omera Ključanina sa sinovima Sakib(brico),Sulejman(Suljo)-trenutno u USA,Ključanin Salko(bivši vozač u FDS),te njihova sestra Ključanin Safija,supruga Mupe Češke.
Komšije Ključanina su bili Hafizović Musatafa i Mijasa;Mujo sa kćerkama dipl-ing.arhMinkom i Nerom,Hamdija i Ruhija sa djecom Džemicom i dr.Dženanom,Mugdim i Emira,Šada(Tuzla) i Vezira(Banja Luka) Mesihović.Oni su djeca hafiza Ahmeda i Dike. Potom slijedi kuća Dizdarević Salke.Na njih se naslanjaju kuće dva brata:Dizdarević Alija(Guto) i Dizdarević Hazim(„doktor“).Alijina i Sultina djeca su:Fatima,Rukija,Bera,Naida te sinovi ing.Dervo i Mujo Dizdarević.Alija i Sulta su umrli i pokopani su u Konjicu poslije rata i njihova djeca žive u Konjicu izuzev Naide(Zavidovići).Hazimova porodica živi u Švedskoj-supruga Hadžera,sin Senad i kćerka Senka.
Zatim slijedi kuća Dizdarević Fetaha i Ajiše koji su imali sina Mehmedaliju.Do njih je kuća Dizdarević Ismeta koji je poginuo 1944,ostavivši majku Đulsu.
Odmah uz kuće Dizdarevića je bio dom Pavlović Omera i Have.Omera smo svi zvali Dilbo i bio je poznati mesar.Nažalost nisu imali potomstva.
Mesarska tradicija se nastavlja kućom Dizdarević Ševke koji je imao djecu Sulo,Tenzila i Biba.
Nastavlja se niz Dizdarevića kućom Dizdarević Hasana(Gega) i Kadire.Njihova djeca su:Ale(poginuo u saobraćajnoj nesreći),Fatima(supruga Mehe „Fofe“),Muharem,Zumreta,Jasminka i Paša.
Još jedno prezime:Hodžić Ale(kafedžija) sa suprugom Pašom,kćerkom Sade Sadikoviča.Njihova djeca su Safija i Nusret koja su rodili Vahdu(umro u Norveškoj) i Ahmeta Hodžića.
Nakon toga slijedi kuća Mesihović Mušana za kojeg kažu da je imao „kompjuter u glavi“.Tačno je računao vrijeme i znao u svakom momentu koliko dana ima do Bajrama,Nove godine,Božića itd.
Familija Bušatlije su također poznata vitinska porodica.Hata je rodila prof.dr.Ibrahima,dr.Asima,prof.Zlatu te Minku i Kanu Bušatlija.Dr.Ibrahim i Zlata žive u Sarajevu a dr.Asim je umro i pokopan u Bugojnu.
Zatim je slijedila kuća Maksić Nijaza čiji je sin hirurg u Sarajevu.
Potom nailazi kuća Sabita i Ajiše Mesihović(porijeklom od Velagića iz Blagaja).Oni su podarili djecu:Ahmeda(Atu),Mithada i Vahida(Hidu).
Mesihović Rašid i Sabira su imali djecu:Salema,Salahudina(Dinu),Seada(Seju),Hajrudina i Fadila te kćerke:Mukelefu,Muneveru,Fiku i Fadilu.
Mesihović Mehmed i Zumreta su porodili:Aliju,učiteljicu Asifu,prof.Atiju,nastavnika Asima,ing.Asafa i Azru(koja je kao maturant poginula u saobraćajnoj nesreći na Kobilovači).
Na samom izvoru Vrioštice nalazi se kuća Mesihović Esada i Mesrure.Oni su nam poklonili djecu:Đana(Tuzla),Hajrudin(Sarajevo),Edina(Sarajevo) i Fadil(Norveška).
Također bilježimo kuću Mesihović Abdulaha i Zejne.Iz njihove familije potiču Hamo(Zenica) sa djecom Faruk,Mihra,Tenzila;Meho sa sinom Asimom,te Dulo i djeca prof.dr.Behdžet,Omer,Zehra i Enisa(Mostar).
U ravnici bilježimo stan u kojem je stanovao Orman Adil(brico,kondukter) i Biba(medicinska sestra-babica).Njihove kćerke su Melika i Mediha(Baka) koja živi u Sarajevu.
Potom slijede kuće Fejzić Avde i Aleme.Oni su stigli u Vitinu jer je Avdo bio priznati kovač.Krenuli su od Duvna,preko familije Keža u Studencima i obitelji Babić iz Vitine koji su ih u Vitinu „udomili“.Njihova djeca su:Ahmet,Mujo,Vahdo,Nermina i Mirso koji je poginuo u Njemačkoj.
Nailazimo na kuću Mesihović Salema i Hasije.Oni su nam poklonili:dipl.oecc.Ibrahima(Sarajevo),dr.Hajriju Omanović(Mostar),Semhu(Mostar) i Ćazima(umro-dugogodišnjeg vozača u „Autotransportu“ Ljubuški).
Slastičaarnu u Vitini je vodio Fazlić Sulejman sa djecom Fetah,Gafur i Sulba.
Kuća Dizdarević Avde je porodila Biju,Mirzu,Adudu i Ekrema.
Slijedi kuća Dizdarević Safeta i Habibe sa djecom:Dino,Faruk,Salem,Hasan,Sija,Hajrija i Samija.
Preko ceste se nalazi kuća Mesihović Tahira i Zumrete.Njihova djeca su Hamo i Džemil,Hafiza,Šemsa,Nisveta(Mostar) i Isma Tankić(umrla u Albaniji).
Ispod njih se nalazila kuća Mesihović Hame i djece dr.Zlatana(Sarajevo) i nastavnice Zlate(Norveška)
Potom zatičemo još jednu mnogobrojnu porodicu Mesihović Mahmutage i Dude(dj.Haračić iz Bugojna.Ona je porodila:Hasana,Ibru i Teofika(Fiku) te Vasvu,Bibu,Zekiju,Ešefu,Ćemilu,Fahru i Behiju.
Nismo zaboravili Dizdarević Hivzu i Džehvu koji nisu imali djece.
nastavlja se akoBogda