Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno četvrtak, 23 Oktobar 2008 11:22
Klikova: 1864
Ovih dana(15.1o.2008) predstavljena je fotomonografija Ljubuškog,pod naslovom
Ljubuški-oaza Hercegovine.Na predstavljanju ove fotomonografije bili su prisutni
njeni autori:
Mr.sc.Božo Skoko
Dr.fra Iko Skoko
Mr.sc.Radoslav Dodig
Ivo Pervan,autor fotografija
Nevenko Barbarić,načelnik općine Ljubuški-nakladnik ispred Općine Ljubuški
Treba reći da je ovo prva fotomonografija Ljubuškog,dakle,pionirski posao kojeg su
“odradila” uvažena imena i predstavili našu “žlibinu” I naš grad Ljubuški.Pojavu
ovakve fotomonografije treba pozdraviti kao i druge slične projekte koji će
promovirati naš grad Ljubuški.Fotomonografija sadrži oko 300 fotografija na
luksuznom papiru i predstavljaju naša naselja,historijski pregled,kulturnu
baštinu,vjeru,prirodne ljepote,proizvode našeg (k)raja,tradiciju i
gastronomiju.Slijedom historijskih događaja može se primjetiti da su Rimljani na
području našeg kraja držali svoje legije,da je herceg Stjepan dao “imidž” našem
gradu,da su Osmanlije proglasile Ljubuški kapetanijom i kadilukom,a austrougarske
vlasti sjedištem kotara.
Nažalost po novoj upravnoj podjeli u demokratsko doba,Ljubuški je samo dio
Zapadnohercegovačke županije.To govori da jedino naselje u Zapadnohercegovačkoj
županiji,koje ima elemente grad,Ljubuški,na početku III milenija gubi ono što je
imao u proteklim stoljećima,a to je da je uvijek bio sjedište upravne i javne
vlasti.
Pošto monografija mora proći kroz stručnu analizu I kritičko propitivanje
javnosti,Slobodan sam uputiti autorima nekoliko napomena kako bi eventualno “drugo
izdanje” bilo još bolje i kvalitetnije a zadovoljstvo svih čitalaca potpunije.
Krajem osamdesetih godina XX stoljeća,izvodio sam neke sitnije
građevinske radove oko porodične kuće.Pošto nisam imao mješalicu za
beton,neko mi je sugerirao da istu pozajmim od komšije H.M.Kada sam
otišao da upitam mješalicu,ovaj komšija mi je hladno odgovorio:”Ono
sam ja sebi kupio”.Bio sam zapanjen ovakvim odgovorom “komšije”,čijem
sam sinu bio razrednik dvije godine i koji bi mi ,dvije godine
zaredom,ostavio početkom maja tekućih godina “ostavio” po 5-6 slabih
ocjena,odlazeći u Beograd ,”maršom” na Titov grob.
Ovo sam naveo kao ilustraciju kakav bi odgovor mogao dobiti,ako bi
autore fotomonografije upitao:”U fotomonografiji Ljubuškog se ne može
primjetiti ni iz tekstualnog ni iz fotografskog dijela,da su u
Ljubuškom živjeli i da žive i pripadnici drugih naroda”Mogući odgovor
bi mogao biti:”Ono smo mi sebi radili”!
Neka svako radi prema svojo savjesti,ali ignoriranje “druge”
komponente suživota u Ljubuškom je u najmanju ruku neozbiljno.Istina
suživot se spominje na jednom mjestu,ali suživot “ljudi i vode”,a ne
naroda.Uvažena imena nauke imaju svoje poslanje ,garnirano naučnom
metodologijom i odabirom činjenica,A činjenice su neumoljive i
tvrdoglave,da ih ne ponavljamo.Fotomonografija nije izbor “top liste
mojih najdražih slika”,nego uvažavanje “papira” koji su pohranjeni u
općini Ljubuški.Nevjerovatno je da od 300 fotografija ni jedna(SIC!)
ne upućuje čitaoca da su u Ljubuškom živjeli i žive
Bošnjaci-muslimani!Pa moglo je barem u simboličkom skoru(5,8%) da se
prikažu neke džamije,groblja i haremi(16),česme i izvori,ostaci nekih
znamenitih građevina itd.Pogotovo kada postoji odjeljak-vjera!
Moram izraziti žaljenje zbog takvog odnosa I smatram da naš odnos tokom
proteklih stoljeća sa našim komšijama ne zaslužuje takav tretman.Nadamo se
da će se autori složiti sa ovim dobronamjrnim primjedbama I da će u naredno
izdanje “ukomponirati”i onaj dio kojeg sam naveo.
Time bi se dokazalo da je Ljubuški grad u pravom smislu te riječi.Dakle,grad
aktivne tolerancije,multietničnosti i suživota ljudi,što i čini grad gradom!
Kemal(Kemo)Mahić,profesor