Ni u snu nije mogla zamisliti da ce 14.Rebi-ul ahira
hdž.356 na sjeveroistocnoj strani padine Sijera Moreno,
koja pitomo gledaše na Gvadalkivir,milosnik joj
Abd-al Rahman,kalif,poceti gradnju palace
i nazvati je njenim imenom.
Ona je svijetlim licem,
ociju krupnih i sjajnih poput glatkog kestenovog ploda,
dahom žudnje trepnu osluškujuci potkove na tvrdom
pijesku.Noc je sjedila na ramenu visoke kule
kada se zaustavio,galantno skliznuo,
naklonio se zavjerenicki i pružio joj povodac,
lakat i sedlo.Da nije oduvijek žudjela ponudeno,
možda bi se i dvoumila.Ovako,s tankim snebivanjem
i ljupkom bahatošcu konkubine,prihvati pružene uzde,
ubaci vršak nanule u uzengiju,
prihvati se sedla i ljubljenom dade se dici.
Ushit je prožme sasma kad ošutje ugib snažne
životinje pod sobom i dodirnu trbuh napet kao luk.
S jedva cujnim njiskom ponese je bijeli ždrijebac
uzvisinom cempresove šume,a sujahac živahno
potrkivaše dlanom gladec,cas beštijinu,
cas njenu sjajnu sap.Noc se utiskivala u vlažno lišce,
a pastuh sve razigraniji grabio u nadolazeci mrak.
Hladni noževi strujanja zracnih zapljuskivahu joj tijelo.
Cinjaše joj se da pocinje letjeti i da je polumjesec
što se njihao nad Kordobom obasiplje sicušnim,
oštrim poljupcima.Gubila je osjecaj za prostor.
Na magmi slatkog opuštanja plutalo je srce.
Ne znam jezdi li još,vrele krvi,
kroz Val de Junqueras.
Veliki kalif,Abd-al-Rahman,
prije no što se u kucu vjecnosti preseli,
u sedamdeset trecoj godini života zemnog,
smjelom rukom zapisa:
U životu svome dugom i predugom,
Milostivom hvala,
imao sam samo cetrnaest sretnih dana.
—Almir Zalihic je roden 1960.g. u Mostaru.Završio je studij književnosti.Piše poeziju,prozu,književnu kritiku i esejistiku.Bio je glavni urednik casopisa „MAK“ i „ŽIVOT“.Sada je direktor i glavni urednik IK ZALIHICA.
Izvor:Kamera obscura-poezija
Izbor:Kemal Mahic