Jednom, kada se Edin Džeko odluci napisati knjigu o svom životu i o tome kako je uspio, ne sumnjamo da bi ona mogla nositi naslov – jednostavnost.
Mnogi koji privatno ne poznaju Dijamanta, pomislice da ga je sve ono što mu se desilo u životu možda promijenilo, jer nebrojeno puta do sada smo culi kako slava lako udari u glavu. Nemam tog iskustva sa slavom, neki bi rekli srecom, a nisam siguran ni da bih se mogao nositi sa tim teretom, za razliku od Džeke, koji kao da je roden da bude uspješan.
Ostao je skroman
Imam srecu da sam medu prvima pisao tekstove o Edinu, još dok je bio omladinac FK Željeznicara. Oduvijek je bio pristojan djecak, koji se zajedno sa roditeljima probijao kroz život.
– Trenirao sam Edina dugo, ali nisam znao ko mu je otac, iako tog covjeka jako dobro poznajem. Tek kasnije sam saznao, kada je upitao jednom kako je njegov mali igrao, da se radi o Midinom sinu, prepricavao nam je Almir Memic, koji je trenirao Džeku u vrijeme dok je bio u Želji.
Zapravo, njegova prica je odlican uvod u jednostavnost i skromnost koji su Džeki usadeni tokom odgoja. I dalje je, danas, kada može kupiti pola Sarajeva, isti onaj djecak koji je prije nekoliko godina došao sa menadžerom u Oslobodenje, kako bih napisao tekst o njegovom životu u Ceškoj. Sjecam se kako mi je rekao, kao i vecina mladih fudbalera, kako mu je san igrati za reprezentaciju BiH, što sam i napisao, ne sluteci da ce taj djecak, godinama poslije postati najbolji strijelac bh. selekcije svih vremena i to sa 27 godina, te da ce ostvariti najveci transfer u historiji bh. fudbala.
Danas Edin Džeko živi u Manchesteru. Sam. Povremeno mu dodu roditelji, a povremeno prijatelji, kako bi mu pravili društvo. Tako sam i ja stigao u Englesku…
Tek kada provedete vrijeme u Manchesteru sa Džekom, možete shvatiti da se on zapravo nije uopšte promijenio. Kada šeta ulicama Sarajeva Edin ce stati sa svakim da se uslika. Više puta sam mu rekao kako me fascinira njegovo strpljenje, jer ga ja licno i nemam previše, za razliku od njega, koji je na svakoj slici nasmijan.
– Toliko sam se puta uslikao sa nekim, da mi je to postala rutina. Ipak, najviše volim slike sa djecom, priznaje nam Edin, dok šetamo Manchesterom.
Baš kao i u Sarajevu i u Manchesteru se iza leda cuje…
– Hi Edin, can i got one picture with you?
Dobro, u Sarajevu Edina za slikanje ne pitaju na engleskom, ali princip je isti: Edin se pojavi, a pojave se i obožavatelji i onda slijedi slikanje. Nekad do iznemoglosti, u zavisnosti koliko ga je njih zapravo prepoznalo.
Život u centru grada
Eh sad, njegov život u Manchesteru… Nisam ni ocekivao da ce biti kao na Beverly Hillsu, ali iskreno nisam ni ocekivao da je Edin zaista toliko posvecen treninzima.
Ujutro je dizanje oko pola devet, a onda 20 minuta putovanja do trening centra Manchester Cityja. Edin u ovom gradu živi u centru, dok ostali igraci Cityja žive mahom van grada.
– Svi imaju porodice i ne žele biti u gužvi. Ovako mi je lakše, pogotovo kad mi dodu roditelji. Dok sam ja na treningu, oni mogu pješke do grada i šetati, a ne da se voze, objašnjava Edin.
Kad smo vec kod vožnje… Pa, barem 10 puta sam ga htio upozoriti kako mu dolazi automobil koji vozi pogrešnom trakom, zaboravljajuci da je kod Engleza sve naopako.
– Ispocetka je bilo malo cudno voziti automobil kojem je volan na desnoj strani, ali navikao sam se. Uvijek je bio neko sa mnom u autu, kako bi me upozorio gdje trebam skrenuti i kojom trakom ici. Sada sam u Engleskoj vec nekoliko godina i vožnja je postala rutina, prica Edin.
Inace, Edin u Manchesteru živi 100 metara vazdušne linije od Old Traforda, stadiona na kojem igra omraženi rival Cityja – Manchester United. Iako vidi stadion sa balkona, nikada nije išao pogledati jednu utakmicu Uniteda, jer…
– Ne bih da rizikujem, uz osmijeh kaže Džeko, koji je u svojoj karijeri najcešce pogadao protiv Tottenhama i upravo Uniteda, kojem je dao dva gola u dresu Wolfsburga, a poslije i tri, u dresu Cityja.
– Svakako sam prošlu utakmicu gledao United i to iz prvog reda, smijuci se govori Edin, aludirajuci na cinjenicu kako ga je bivši menadžer Roberto Mancini u gradskom derbiju svih 90 minuta ostavio na klupi.
Sada, situacija je mnogo drugacija. Edin je prvi izbor kod Pellegrinija, kojem bh. reprezentativac povjerenje uzvraca fantasticnim igrama.
Ovako, 100 metara od Edinovog stana igra se utakmica Manchester United – Chelsea, a mi je gledamo na TV-u… Cuje se huk sa tribina. Hm, cudan osjecaj…
Svi vole Edina
No, vratimo se trening-centru… Trening pocinje u 10.30, a igraci su vec tu sat prije. Na raspolaganju imaju gotovo sve, od restorana, internet kafea i mnogo toga još.
Ulazimo u prostoriju gdje vec sjede Silva, Negredo, Aguero, Zabaleta, Barry… Za nama ulazi Nasri, a potom i Fernandinho… Svaki od njih vrijedi od 20 do 50 miliona eura, a sjede kao djecaci, razgovaraju, smiju se jedan drugome…
Svi oni su zvijezde u Manchesteru, ali za Johna, šefa kuhinje, jedna je najveca…
– Edin Džeko je sjajan decko. Govorio sam mu kako mora vjerovati u sebe. Prošli menadžer mu nije davao priliku iako ju je bio zaslužio, ali to se promijenilo – Pellegrini vjeruje u njegove sposobnosti, prica nam John, koji sa Edinom prije treninga zna odigrati nekoliko partija bilijara.
– Ja cešce pobjedujem, bio je odgovor i Edina i Johna na pitanje ko je bolji. Naravno, nisam ih pitao u isto vrijeme, ali s obzirom na to da je John covjek od 60-ak godina, vjerovacu njemu, cisto iz pristojnosti prema starijima.
U trening-centru je i Sharon, službeni fotograf Cityja. I ona hvali Edina, govoreci kako je pristojan, drag, duhovit…
– Ovdje svi vole Edina, priznaje nam i ona, ne pretvarajuci se.
Imao sam priliku da posmatram prvi trening Cityja nakon poraza od Cardiffa. Na terenu su bili svi osim povrijedenog Micaha Richardsa.
– Slabo smo otvorili utakmicu. Od pocetka nije bilo dobro, ali trebali smo pobijediti, pogotovo jer smo poveli. Neke stvari moramo ispraviti, ali od ovog trena prestanite razmišljati o Cardiffu, jer je ta utakmica gotova i pocnite razmišljati o Hullu, s kojim igramo slijedeci mec, rekao je Pellegrini igracima, poslavši ih na zagrijavanje.
Edin, sa tuferom na bradi, u koju je dobio udarac laktom na mecu protiv Cardiffa, a potom i pet kopci, kao uspomenu na Vels, trenira sa igracima koji su poceli mec. Malo su trcali, odigrali ševe, a zatim otišli na masaže.
Na terenu su ostali igraci koji su bili rezerve, a medu kojima su Jovetic, Negredo, Nastasic, Kolarov, Milner, Rodwell, Nasri, a trenirao je i Navas. Sve same zvijezde, koje bez pogovora rade sve što od njih treneri traže.
Uživao sam, a našao sam i nekog ko je rastom manji od mene – Aguera i Silvu. Šteta što je otišao Tevez, bila bi trojica manjih, ali ne žalim se. Nisam najmanji, kao što je Edin objavio na svom Twitter profilu, uz našu zajednicku sliku…
Trening ko trening, gotovo je svugdje isti, s tim što su se na ovom nalazili igraci ukupne vrijednosti od preko 200 miliona eura, dok na, recimo trening Želje, dodu igraci vrijednosti oko milion i pol, ako i toliko.
Italijanska kuhinja
I napokon grad – Manchester. Iskreno, ocekivao sam nešto drugacije, ali osim što sve rade naopako, poput vožnje i što sunce moraš moliti da proviri iza oblaka, i što je sve troduplo skuplje, nisam stekao dojam da smo u Engleskoj. Pogotovo jer se Edin hrani po italijanskim restoranima.
– Svida mi se italijanska kuhinja. Najbolja je. Imam nekoliko restorana u kojima jedem i sve su to mahom italijanski, kaže Edin dok narucujemo pastu.
Naravno, konobari ga prepoznaju i srdacno ga pozdravljaju, cestitajuci mu na sjajnom golu protiv Cardiffa. Svi su iskreno zabrinuti zbog udarca koji je dobio u bradu i svi žele brz oporavak, Naravno, Edin uz smiješak sa svima razmijeni po nekoliko rijeci, pokazujuci kako je zapravo prilicno jednostavan.
Bez obzira na to što ga poznajem i prije njegovih dana slave, za Edina slobodno mogu reci da je skroman i lijepo odgojen muškarac.
– Odgoj nosiš od kuce, kazao nam je više puta, a on je ponio zaista lijepe manire od roditelja Belme i Midhata.
Naravno, nezaobilazna tema bila je utakmica protiv Slovacke, koja uskoro ocekuje Edina.
U pripremnom periodu postigao je cetiri pogotka za City. Amerikancima je utrpao dva u porazu od 4:3, a onda Cardiffu jedan, a uz sve to – bio je igrac utakmice protiv Newcastlea kojem nije uspio dati gol. Sve su to pokazatelji da se Džeko nalazi u sjajnoj formi i da ce nam njegove sposobnosti itekako biti potrebne u dvomecu protiv Slovaka.
– Ozbiljna su ekipa. Imaju Škrtela, Hamšika, Weisa… Nece biti lako, ali mi smo bolji. Ako pobijedimo u Zenici, u Žilini ce biti mnogo lakše, a onda nam dolazi Lihtenštajn i, nadam se, proslava odlaska na SP. Živim za to, priznaje nam Džeko, te se vraca na mec u Zenici.
– Uopšte ne treba misliti o mecu u Žilini. Najbitnije je kako cemo odigrati protiv Slovacke na Bilinom polju… Ako budemo igrali kao protiv Amerike u prvom poluvremenu, ne bismo trebali imati problema. Iako, vidim da je otpao Zukanovic, a i Mujdža nije igrao za Freiburg protiv Bayerna. Ako svi budemo zdravi i u formi, vjerujem u našu pobjedu. Navijaci vec sada slave odlazak na SP, ali ja idem od utakmice do utakmice, jer smo mnogo puta u prošlosti znali biti kažnjeni. Prvo mi je u mislima Slovacka u Zenici, pa tek kad se završi taj mec, mislicu o Slovacima u Žilini. Ako sve bude u redu, poslije tih meceva, mislicu o Brazilu, uz smiješak kaže Edin Dzeko…