Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno nedjelja, 15 Februar 2009 21:11
Klikova: 753
Nedjelja je “dan Gospodnji” i “ dan kada se lomi kruh” u kršćanskoj religiji.Ona je
zamjenila židovski Šabat u Novom zavjetu kao dan molitve Bogu i “počinak od
rada”.Važeći Zakonik kanonskog prava kaže da su vjernici dužni “uzdržavati se od
onih napora i poslova koji sprječavaju iskazivanje bogoštovlja,vlastitu radost
Gospodinova dana ili odmor duše i tijela”(Kan.1247)
Živeći u Europi i ljubuški Bošnjaci-muslimani su prihvatili nedjelju kao neradni
dan.Osim uzdržavanja od rada pokazali su pijetet prema kršćanskoj tradiciji pa
nedjeljom nisu nikad poduzimali veće radne
akcije(oranje,kopanje,građenje,rušenje,građevinske radove,gradeći povjerenje i
toleranciju između dvije vjere,dva naroda.
Nakon burne,lepršave,razigrane subote nedjeljom zavlada
tišina i mir.Prolazeći nedjeljom kroz Ljubuški,možemo čuti
tišinu,koja je ponekad tako tiha da te uhvati zebnja i
nemir,da je to možda zatišje pred buru,koje će tek doći.Ljudi
su tihi i čudesno mirni.Nedjeljom se vrše analize predhodne
subotnje noći,ko je više popio,ko je imao najljepšu
haljinu,ko je lijepo pjevao u trenucima subotnjih druženja…U
našem ljubuškom življenju,nedjeljom smo se odmarali,vršili
rekapitulaciju predhodne sedmice i planirali buduće zadatke
za narednu nedjelju dana.
Nedjeljom izjutra,vidjeli smo naše komšije,katolike,kako
odlaze na nedjeljnu misu.Bili su svečano
odjeveni,mirni,dostojanstveni u svome poslanju vjernika koji
pohode crkvi.Po povratku iz crkve,žurili su na svečani
nedjeljni ručak koji je okupljao obitelj čuvajući tradiciju
svojih predaka.Stekao se dojam da nedjeljom nema svađa,nema
teških riječi.Oplemenjivanje vjernika nedjeljnom misom dostiže
vrhunac i čovjek poželi da je svaki dan nedjelja.
Godina 60-tih nedjeljno prijepodne je prolazilo na
utakmicama koje si igrali RK”Izviđač”(M) I RK”Izviđač”(Ž) u
10(11) sati.Utakmice su se igrale na terenu “Partizana”,gdje
se danas nalazi Stadion malih sportova.Teren je bio
zemljani,dosta neravan i džombast.Na utakmice bi se
okupljali građani Ljubuškog,ljubitelji sporta i
rukometa.Gledaoci su izgledali svečano,kako to samo može
biti nedjeljno druženje.Navijalo se korektno uz podržavanje
ekipa koje su predstavljale naš grad,našu omladinu,naše
sestre,našu braću koji su pronijeli slavu i ugled našeg
grada,predstavljajući ga časno i znalački publici širom
Bosne i Hercegovine.
Nakon nedjeljnog ručka odlazili smo na Babovac,na utakmice
FK”Sloga”.Pratili smo utakmice i naše ljubimce Marku,Tonku
Knezovića,Bracu Šošu,Gojka Medića,Asifa Đulića,Slobu Mahića
“Žuju”,Miklu
Šimunovića-Cikuriju,Mrču,Cidu,Ćamila-“Dura”,Ibrišima
“Hrku”,Bodu…Bilo je uspjeha i neuspjeha naše “Sloge”,koja
je također bila reprezentant našeg grada.Među publikom
neizostavni su bili Čađo,Džemaludin,Ćazim
“Pirić”,Aka,Hira,Bato i drugi.Građani Ljubuškog (ne)uspjehe
“Sloge” su doživljavali kao svoje lične (ne)uspjehe i
živjeli sa njima.
Danas,čujemo,da se NK”Sloga”-NK “Ljubuški”(sada) bori da opstane i da ne ugasi svoje
svjetlo ime.Može se primjetiti da svi ljubuški klubovi gdje je vladao amaterizam
nestaju ili su pred nestankom.To možemo tumačiti nedostatkom amaterske ljubavi i
ljudi na kojima je ranije počivao sport u Ljubuškom.Sve se gleda kroz novac i onda
je neminovno da će “štap puknuti gdje je najtanji”.A to su u ovom momentu
nogometaši,košarkaši…
Moje sarajevske nedjelje prolaze uz šetnje,čitanja,gledanja
TV.Nezaobilazni su “Nedjeljom u dva”Aleksandra Stankovića na
HRT-u,preostale utakmice na TV ekranima.U predvečerje nedjeljnog
popodneva nastaje tiha nervoza među ukućanima jer se vrše pripreme
za prvi radni dan u sedmici-ponedjeljak.Tako prolaze nedjelje u
pripremama za ponedjeljke i za nove obrise i vizije,kako dalje u
našoj svakodnevnici uz nadu da će vrijeme i ljudi “uljepšati” našu
budućnost!