Silazeci sa planina „Visoke Hercegovine“ zaranjamo u podrucje submediteranske klime,u podrucje makija,niske zimzelene vegetacije i ostatke hrastovih dubrava koje je covjek sjecom,kresanjem i kozarenjem sveo na male ostatke oko Domanovica i Bivoljeg brda.Na ovom podrucju nalazimo rijetke grupice i pojedinacna stabla poluzimzelenog crnog cera ili makedonskog hrasta Quecus macedonica A.D.C.,listopadnu crnu košcelu(Celtis australis L..),zeleniku(Phyllirea variabilis Timb.et Lor.),žutu košcelu(Celtis toumefortii Lamk..).Specificnu sivozelenu boju pejsaža zapravo daju degradirane niske sastojine crnog graba,(Ostryacarpinifolia Scop),bjelograbica(Carpinus orientalis Mill.) i crnog jasena Fraxinus omus L.)isprepletene dracom,(Paliurus spina christi L…)
Unutar sivila krecnjaka i maslinaste boje makije prošarane žutom bojom cvjetova geniste i crvenilom cvjetova nara nalazimo zadivljujuce bogatstvo vode.Neretva je u svom donjem toku mocna rijeka koja daje plodnost svojim obalama.Prije nego zaroni u širokoj delti u Jadran obogacuje je Buna,Bragava i Trebižat.Postoji tvrdnja da su izdizanjem krecnjackih masiva vodotoci prešli u podzemlje.Potvrda tome su jaka vokliška vrela Bune,Bregave i Trebižata.Stijene i vrleti iznad ovih vrela svojevremeno su bila staništa velikog lešinara,golovratog supa(Gyps fulvus L…)no pred sam rat cudni neki ljudi potrovaše ove ptice furadanom pod izlikom da im napadaju ovce.A zoologija odavno zna da ove ptice ne napadaju žive životinje i da se hrane samo strvinom.I tako nestade još jedan prirodni fenomen a ljudski rpd postade bliži svom cilju da odtane jedina vrsta na zemlji.
Spuštajuci se niz Neretvu i približavajuci se delti,ulazi se u palustricno (mocvarno) podrucje.na lijevoj strani rijeke pruža se podrucje Hutovog blata,mocvare,staništa velikog broja ptica i jegulje.To je geološka depresija površine 65,82 kvadratna km koja obuhvata površinu pod vodenim ogledalom,površine pod mocvarnom vegetacijom,poplavne šume,grebene i nasipe kojima je svojevremeno mnogo veca površina reducirana na recentno stanje.U plitkim vodama jezera Pseudo-Skylaxova(kako ga nazva Karlo Pac,arheolog i historicar)odrastaju i spremaju se za svoju odiseju jegulje,zmijolike ribe koje se mrijeste u dalekim atlanskim vodama Sargaskog mora ispred obala Floride i Bahamskih ostrva.Njihovo putovanje je dokaz Vegenerove teorije o razmicanju kontinenata i jedno od najvecih cuda prirode današnjice.
U gustom zaklonu site i ševara zaklonište,gnjezdište i hranu nalazi preko 235 vrsta ptica iz 48 porodica pticijeg roda.Plivaju i rone izmedu prelijepih cvjetova lokvanja.Neke su tu stalno,druge zimuju a trece se samo odmaraju na putu za svoja daleka odredišta oko jezera Kiri i Cad u Africi.No nisu ni tu mirne.Lov,ta ljudska strast,pucnjima podiže jata zimi i mrtve ptice padaju.Vec se u XIX vijeku pokazalo da neke vrste nestaju da bi ta pojava danas postala sve ociglednija.
Putujuci dalje na jug,dolazi se do ušca Trebižata u Neretvu.Ta troimena rijeka je blagodet jednog dugog kraškog polja.Do njenog izvoršta ispod velike stijene koja se naziva pec mlini jer je na samom izvoru pokretala mlinove i stupe putuje se kroz zadivljujuci pejsaž u kojem se smjenjuju plodna polja i sivilo makije i kamenjara.Specificna arhitektura kamenih kuca na rubu polja oživljavaju pejsaž.Trebižat je „Loara“ Hercegovine.Vinogradi su dar prirode ovom podneblju.Nažalost,nikada ovo podrucje nije u potpunosti privuklo ljude svojom ljepotom.Blizina Jadrana je putnike navodila da prebrzo prolaze.A ko je ikad skrenuo i svratio do vodopada Kravice i zagledao se u prelijepi vodopad,ponovo je došao.
Slicno je i sa trecom rijekom donje Hercegovine Trebišnjicom.Treba skrenuti sa glavnih puteva i uputiti se dugim Popovim poljem.U podzemnim tokovima ovog polja živi jedna cudna endemicna ribica koja se zove gaovica(Parapoxinus sp.) koja iz svojih podzemnih skrovišta izlazi samo kada vode plave polja.Putnik treba i da svrati do pecine Vjetrenice.Taj naveci speleološki objekat na našem podrucju skriva oko 8.000 metara podzemnih hodnika i sala.u mracnim vodama podzemlja ove pecine nalazimo neobinu „covjeciju ribicu“(Proteus anguinus laur).
Ovo je u širokim potezima freska HercegovineOstalo je još toga da se spomene,naprimjer Leotar i Orijen.
Izvor:Hercegovina(casopis)2000.