Sadiju Ombasic sam poznavao jos u nasem rodnom mjestu Ljubuskom.Ona je
bila vec djevojka,a ja djecak koji se igrao po Stublu,Pobriscu i najvise boravio
u Drustvu za tjelesno vaspitanje Partizan.Jednog dana sam cuo da je otputovala za Francusku Pariz.
Dosta nasih Ljubusaka je tih godina islo na Privremeni
rad kako se tada govorilo u strane zemlje Njemacka,Austrija,Svicarska i preko
Bare Amerika,Australija,Argentina itd.
Sadija je izabrala Francusku i Pariz.
Moje prvo putovanje u Francusku i Pariz bilo je sluzbeno.Radio sam tada u
Tvornici Soko VIL Ljubuski.Zadatak je bio otputovati u gradic pored Pariza
zvao se Rueil Malmaison u kojem je bila poznata tvornica za proizvodnju
iglicastih lezajeva Nadella.Trebao sam kupiti masinu za punjenje iglica u lezajeve.
Uspostavio sam kontakt sa nasim Ljubusacima u Parizu.Tu je bila mala
kolonija Sadija Ombasic,Omer Gujic,Emir Kadragic,Mehmed Misko Gujic,
Salem Music,Dervisa Gujic i djecak Malik Gujic.
Docekali su me na aerodromu Orly u poveli kod sebe u centar Pariza.
Nije dolazilo u obzir da spavam u hotelu iako sam bio na sluzbenom putu.
Sadija je isla samnom u Rueil Malmaison i bila mi vodic i prevodilac.
Govorila je francuski jezik kao rodjena Parizanka.Imala je izvanrednu intona
ciju i naglasak i pjevala je francuski jezik.
Docek od nasih ljudi u Parizu je bio izvanredan i nezaboravan.Sadija i vecina
nabrojanih je stanovala u ulici Squer Villa Joulius Gizot na broju 4.
Jedna mala ulica u kojoj su djeca igrala nogomet,a medju njima i nas Malik Gujic.
Bilo je djece iz raznih zemalja,ali njih je vezala lopta i sporazumjevanje
islo odlicno bez obzira sto nisu znali francuski jezik.
Tada sam prvi put gledao kaubojski film na TV ekranu sinhroniziran na fran
cuski jezik kada Gari Kuper ulazi u gostionu i kaze Bonjours ruke u vis.
Stan se nalazio u neposrednoj blizini TRIJUMFALNE KAPIJE,nekoliko
minuta pjeske do JELISEJSKI POLJA.Bilo je to davne 1974.godine.
Kada je bilo najteze tokom rata i agresije na BiH Heroina Sadija Ombasic
dolazi do punog izrazaja.
Medju prvim inicijatorima 1992. godine radi na otvaranju dopunske skole
prema nastavnom programu RBiH u Parizu.Skola je otvorena uz pomoc
ambasade BiH i okupila je djecu svih nacionalnosti ciji su nastavni program
tako koncipirani da obuhvataju kulturno i historijsko nasljedje svih naroda u
BiH.Sekretar te skole bila je Sadija Ombasic.
Sadija uspostavlja saradnju sa ambasadom BiH u Parizu i uspjesno saradjuje sa nasim prvim ambasadorom u Francuskoj prof.dr.Nikolom Kovacem.
Njena pomoc u radu ambasade je nemjerljiva,a posebno njenog Konzular
nog odjeljenja u interesu svih ranjenih,prognanih,izbjeglih i protjeranih gradjana nase domovine sirom Francuske.
Saradnja je nastavljena i sa sljede
cim ambasadorima prof.Slobodanom Sojom,prof.Zeljanom Zovko,magistrom Almirom Sahovicem itd.
Ratni stab je u Sadijinoj kuci,kao sto kaze prof.Ante Granic.Sadija organizi
ra humanitarne akcije za BiH.Salju se paketi kamionima i upucuju konvoji.
Uspostavljena je saradnja i koordinacija sa svim humanitarnim organizacijama u Francuskoj i Parizu
Nasa Heroina Sadija organizira proteste po Parizu protiv agresije i rata i
trazi skidanje embarga na oruzje ili zaustavljanje rata.Uvijek je u prvim
redovima.Tada je bila i u kontaktu sa nasim prvim ministrom inostranih poslova gosp. Harisom Silajdjicem.
Sa ostalim aktivistima osniva Udruzenje Udrugu Zene Srebrenice i Podri
nja u Francuskoj.Predsjednik je tog Udruzenja.Svake godine poslije rata
putuje u Srebrenicu na dan komemoracije 11. jula.
Sadija radi na otvaranju Bosanskog kulturnog centra u Parizu.Clan je odbora za kupovinu odgovarajuceg prostora.
Uspjesno privodi aktivnosi kraju.
Evo jedne interesantne sekvence.U Francusku i Pariz dolazi reprezentacija
BiH u dzudou sa selektorom Suadom Cupinom.Pronalaze Sadiju i kazu da
nemaju novaca za hotel,a trebaju ucestvovati na takmicenjima.Sadija u svoj
stan prima sve takmicare sa selektorom Cupinom,njih dvadesetak.
Sadija organizira i dolaske nasih pjevaca u Pariz.Posebno je ponosna na
dolazak Halida Beslica i u njenom stanu ima na vidnom mjestu slika Halida
i njenog sina Thiery Tarika Laborde Ombasic.
Moj drugi susret sa Sadijom u Parizu je poslije rata tokom 2006. godine.
Stanovao sam sa suprugom u Parizu u ulici 3 Passage des Acacias.Kakva
slucajnost ili sreca stan je iznajmila supruga pola godine prije mog dolaska.
Nakon raspitivanja o Sadiji Ombasic saznajem da zivi ni 250 m udaljeno od
mog stana.Radi se o istoj ulici Squer Villa Red Joulius Gui izot,ali sada na
broju 6. poslije 32 godine zivota u Parizu.Nevjerovatno.Sadija se pomjerila
u Parizu samo za jedan ulaz u ulici.
Nase druzenje je nastavljeno,a uspomene i sjecanja se vracaju o dogadjaji
ma prije 32 godine.Nazalost Sadija tada ima vec naceto zdravlje,sljedi vise
teskih operacija.Mojim posjetama se veoma radovala,jer smo pricali o pro
slosi i nasem voljenom gradu Ljubuskom.Kada je izisla iz bolnice znala se
saliti i rekla bi Ovaj put sam preskocila rupu.
Pricala mi je da je kupila malu kucu u Mostaru i da zeli provesti penzioner
ske dane pod nebeskim plavetnilom Hercegovine i Mostara.
Za vrijeme mojih posljednjih posjeta upoznao sam i njenog sina Thierry
Tarika.Prekrasan momak,izuzetno pazljiv prema majci.U sebi thiery nosi
veliku ljubav za majcinu domovinu BiH i nas voljeni Ljubuski.Sve je to primio ponosan na njegovu i nasu Heroinu Sadiju Ombasic.
Nema vise Naze Ljubusanke i Huse roditelja Sadije Ombasic.Nema vise
nase Heroine Sadije,koja je preselila na bolji svijet.Sadija se konacno vraca svome izvoru i voljenom gradu Ljubuskom.
Neka je vjecni rahmet plemenitoj i dobroj dusi,a familiji sabur i ponos.
Sestri u Cikagu,Cani,Gari,a posebno njenom Thery u i ostaloj rodbini iskreno saucesce.Neka joj je lahka Bosanskohercegovacka zemlja.
Ponosan sam sto mi Allah dz.s. podari poznanstvo i druzenje sa nasom Heroinom Sadijom Ombacic.
Posljednji selam Ahmed H. Mahic dipl.mas.ing.