Memoria nostri durabit,si vita mernimus!
Ove riječi u prevodu znače:Uspomena na nas će trajati ako smo to životom zaslužil.(Plinije)
Uspomena na Blagu Lučića među Bošnjacima Ljubuškog će trajati i trajati, jer je to Blago zaslužio onda kada im je bilo najteže.
A to je bilo 1993.godine.
Tada je Blago djelovao blago,smirujuće i ohrabrujuće.
Bio je protiv mnoštva u riječi i djelu.
Posramio se Blago odlaska Ljubuških muslimana iz svog grada.
On je osjetio odlazak svojih komšija i nije mu bilo svejedno.Takva je bila njegova obitelj kroz prošlost i on nije mogao protiv toga i drugačije.
Ostao je dosljedan svojim idealima i dobrim susjedskim odnosima do posljednjeg udisaja i izdisaja!
Prijateljstvo može postojati samo među dobrim ljudima.Blago je širio prijateljstvo sa narodom s kojim je živio u neposrednom susjedstvu(Lalića kula,Vodica,Gožulj…).I nije bio ništa manji pripadnik svoje nacije i svoje religije.
Naprotiv,u našim očima i srcima Blago je „blaženi“!
Takve ljude bi trebalo beatificirati jer su za ljubav i slogu,ne unutar jednog naroda,nego između svih pa i različitih naroda i religija.
Dulce est habere amicum doloris!
Divno je imati u nesreći prijatelja!
Bošnjaci Ljubuškog su u Blagi imali prijatelja!Zato smo ponosni što je bio dio naših života.
Tužni smo zbog odlaska prijatelja!
Njegovoj obitelji izražavamo iskrenu sućut.
Sprovod i našeg Blage je u četvrtak 13.03.2014. na Mostarskim Vratima u 15 sati.
Kemal Mahić