„Svijet je pun gada,i krštenog i nekrštenog“,ova Andrićeva rečenica iz Mustafe Madžara ponovo mi,sada pojačana,i u svoj raskoši svoga smisla odzvanja u ušima.Sada,kao nikad do sada ona iz literature prelazi u realnu poeziju i izražava svu gorčinu koja se nakupila u BiH u protekle tri godine.I nju,mada možda ne artikuliranu u ovom obliku,i ne nužno autorski potpisanu,izgovaramo,bezmalo,svi mi koji smo preživjeli klanicu jednog naroda,njegove kulture,duhovnog i materijalnog blaga.Da,svi,bez obzira na to kojoj etničkoj grupi pripadamo ili ne pripadamo.Dakle,svima nama preživjelim ovdje mora biti jasno da nam je bila namjenjena sudbina Bošnjaka,Muslimana.A ona je trebala da znači njihov,naš,vaš kraj.Jednostavno zato što se nismo našli na onoj drugoj strani.I to mislim da nam je sada ,nakon toliko vremena i iskustva,jasno.No,ono što još uvijek mnogima nije jasno,jeste činjenica da smo određeni za uništenje zato što se unutar onoga što jeste iznjedrilo sve oblike onih mnogobrojnih multi našao islam.I to ne bilo gdje,nego u BiH i Europi.O tome kako u stvari svijet dozvoljava srpskim i hrvatskim fašistima da realiziraju njihove snove o uništenju islama već je više puta govoreno i pisano.
Ale,sada je po prvi put jedan svjetski političar „zadužen“ za BiH javno izrekao ono što se već godinama razrađuje među ljudima koji su moralniji,pametniji,iskreniji od te problematične skupine zvane „svjetski političari“.A kada je on to izrekao,znači da je stvar već uzela maha i da se ne može više kriti.T.Stoltenberg je naime nedavno izrazio svoju bojazan da svijet(a pri tome se isključivo misli na moćni zapadni svijet),sada kada je izgubio svoga neprijatelja-SSSR,koji je godinama služio kao babaroga „ozbiljnim“ političarima pri discipliniranju svojih pučana-,ne potraži novog,i to u islamu.Rečeno,već učinjeno.U slučaju BiH to je već djelotvorno isprobano.I to na više nivoa.Prvi je onaj domen visoke politike,gdje su nam mnogobrojne kontakt i slične grupe ponudile poraz,zaborav,oprost našim zločincima i sl.Drugi je onaj malo niži nivo naše svakodnevnice po kojoj se već dugo šeću mnogobrojni stranci.A među njima zaista vlada šarolikost.Nekima ne možemo pripisati zlonamjernost,naprotiv predstavljaju nam se i jesu u svoj svojoj nemoći naši prijatelji.Ali,mnogo brojnija je skupina onih koje osobni avanturizam,hohštaplerstvo,frustracije,romantične i revolucionarne fiksacije dovode nama.Oni dolaze ovdje sa rafalom svojih želja,koje mi,po njima,moramo ispuniti,
Prvo od nas traže da se izjasnimo i odredimo prema čuvenim pojmovima sa prefiksom multi.Za njih je to test našeg etičkog statusa.I onda,smo ako ih odgovor zadovolji,oni nam pružaju ruku,smiješak,možda i pomoć.Pri tome,naravno,ne zanimaju ih detalji u našoj patnji.Nisu voljni da se zadube u bh.problem i shvate kako i zašto je on nastao i do čega je doveo.Ne,ti detalji za njih su nebitni.
U svemu tome zanimljiv je i naš odnos prema njima.Većina se trudi da im pojasne stvari,približe našu situaciju,i sl.Neki ih,sada mi se čini s pravom,arogantno ignoriraju.A treći,koji mi djeluju najjadnije u svakom smislu,trude se da im na razne načine potvrde svoju ispravnost,i pri tome demonstriraju osobnu emancipiranost.O tome na što oni računaju,ne bih nagađala.U stvari,ja njihovo ponašanje čitam kao akt najvećeg očaja prema kojem mogu osjećati samo sažaljenje.
Da,“svijet je pun gada,i krštenog i nekrštenog“.Pitanje je samo zašto je sva ta bjelosvjetska i domaća ološ odlučila da „aktivno djeluje“ u BiH.Šta ako je norveški političar u pravu,a mi pouzdano znamo da jeste.Onda,onda zaista mogu samo zaključiti kao jedna moja američka prijateljica prije neki dan.“Zaista sam nesretna što živin u ovakvom svijetu“.I ja sam draga Erika,tim više što sam upoznala sve ružne strane,mnogo više negi ti.
Izvor:Sarajevski pogledi(1996).