Umra
Nakon dorucka pocelo je kupanje, spremanje i oblacenje ihrama. Mi cemo obuci ihrame u hotelu, jer je prakticno nemoguce to obaviti na mikatu. Oko 09.00 obukao sam ihrame i otišao u Poslanikovu s.a.w.s. džamiju da klanjam dva rekjata u ihramima i da se poselamim sa džamijom. Žurim da ne okasnim u autobus pa zato nisam ni pokušavao da idem u Rrevdu i da poselamim kaburove Poslanika i ashaba.
U 10.25: Svi obuceni u ihrame, krenuli smo prema našem mikatu Zul-Hulejfa.
U 10.40: Stigli smi na Medinsku kontrolu papira i tu se zadržali do 11.25; Vec izlazimo iz Medine, prelijepog grada ciji su stanovnici nevjerovatno ljubazni.
U 11.40: Stigli smo na Zul-Hulejfu. Pošto mi obavljamo hadž temettu, ovdje cemo zanijetiti samo umru. Ovo je mikat hadžija iz pravca Medine. Mikati su mjesta gdje pocinju sve ihramske zabrane i gdje se zanijeti umra ili hadž. Sa bilo koje strane da se prilazi Meki dužno se zastati na mikatu i obuci ihrame i donijeti nijet, Poslanik je odredio 4 mikata, a Omer r.a. jedan iz pravca Iraka. Takoder, postoji i mikat za stanovnike Meke kod džamije hazreti Aiše r.a. Mikat Zul-Hulejfa je najudaljeniji od Meke. Nalazi se ca. 10-tak km. od Medine, tj. oko 410 km. daleko od Meke.
U džamiji na mikatu klanjali smo podne i ikindiju, a zatim dva rekjata ihramskog namaza. Na prvom rekatu uci se El-Kafirun a na drugom Ihlas. Nakon toga u džamijskom dvorištu zanijetili smo umru. Mi obavljamo hadž temettu, što podrazumijeva obavljanje prvo umre a zatim hadža. Zato smo danas ovdje nijet donijeli samo za umru. Od ovoga casa poceli smo izgovarati telbiju i za nas pocinju ihramske zabrane kojih se moramo pridržavati sve dok ne obavimo umru i ne skinemo ihrame.
Na mikatu Zul-Hulejfa
U 13.00: Krenuli smo sa mikata Zul-Hulejfa prema Meki, koja je odavde udaljena oko 410 km. Putujuci dalje mogli smo vidjeti da je okolo velika pustoš. Ponegdje ima skromnih sela, i nikako nisam mogao zakljuciti od cega stanovništvo u tim selima živi. Zaista ovdje je samo kamenjar i ništa više. Na nekih 100 km od Medine ima ponegdje nekog zelenog drveca, ali je i dalje samo kamenjar i ima brda i planina.
Odmarali smo na oko pola puta izmedu Medine i Meke na jednoj velikoj benzinskoj pumpi, gdje ima kao i obicno velika džamija i gdje se skupilo dosta hadžija iz razlicitih zemalja.
Što se više približavamo Meki sve su cešce policijske kontrole.
U 19.30: Stigli smo na registracioni punkt za hadžije. Mnoštvo autobusa. Više stotina, možda i preko hiljadu.
U 20.20: Završili smo registraciju ovdje i krenuli smo za Meku.
Mekka El-Mukerrema (Meka Poštovana)
U 20.50: Došli smo u Meku. Prvi dojam: blještav grad, pun svjetlosti. Iako je noc vidimo da nije ravno kao u Medini. Dugo se vozimo, a saobracaj haos. Ovo nikad nigdje nisam vidio. Ulice su široke sa puno saobracajnih traka ali to puno ne pomaže. Cini mi se da sve što ima auta na svijetu to je ovdje veceras. Krecemo se ulicom sa 6 ili 7 traka u oba pravca ali sve je puno, zakrceno je. Nisam siguran šta je u pitanju; ili nemožemo naci hotel ili to mora ovdje tako biti u ovom haosu, samo sam poželio da se to konacno završi.
U 23.30: Konacno smo stigli do našeg hotela. Smještaj ide vrlo sporo jer je puno hadžija i puno prtljaga. Meni je dosadilo cekati na lift pa sam se odlucio na stepenice iako mi je soba na petom spratu. Oko 01.00; svi smo se smjestili u našoj sobi. U sobi broj 515 ima nas 5. Ja, Fehim Neziric, Fikret Halilovic, Jahija Šabic i Husein Karalic. U susjednoj sobi broj 516 je 6 hadžija i ove dvije sobe dijele jedan mokri cvor. Sve u svemu skroman smještaj. Napominjem da smo u ihramima. U podrumu hotela ima prostrani mesdžid. Tu smo klanjali akšam i jaciju.
23.11.2009.
Priprema za prvi susret sa Bejtullahom
Prvi dan smo u Meki. Sabah namaz klanjali smo u hotelskom mesdžidu. Oko 07.00 krenuli smo prama Kabi da obavimo umru. Svi iz 2. konvoja su tu, rasporedani u grupama po autobusima. Prolazimo kroz tunel, Ogromni ventilatori stvaraju veliku buku, tako da je razgovor nemoguc. Ali i da nije mislim da ne bismo puno pricali. Ipak je veliko uzbudenje zbog predstojeceg susreta sa Kabom. Na izlazu iz ovog tunela ugledasmo vanjski zid Haremi-šerifa. Uha!!! Trema. Ulazimo unutra da obavimo prvi umranski obred, tavaf oko Kabe, 7 krugova. Najednom, zastade mi dah: KABA!!! Allahu ekber, vidim Kabu. Ali ne placem, ne mogu kao da sam se skamenio. Mnogi placu, a ja ne, ali dršcem, cijelo tijelo mi drhti. Gledam tu Crnu kocku i zaboravio sam na sve. Ženu, djecu, baš sve. Šutim, ne znam ništa ni zatražiti od Gospodara Kabe.
Dugo sam se pripremao za ovaj susret. Znam šta cu tražiti od Uzvišenog Allaha kad ugledam Kabu. Medutim, sve sam to zaboravio istog trenutka kad sam je ugledao. Ali što sam je zavolio. I još je volim onako kako nikad ništa nisam volio. I molim Te Gospodaru Kjabe, sada dok ovo pišem, da i Ti mene isto tako voliš. I više od toga da me Ti voliš Gospodaru Kabe.
Pokušao sam vam prenijeti svoj prvi susret sa Kabom, ali to nije ni blizu. I sada, dok ovo pišem, to isto skoro osjecam, ali ne umijem vam to prenijeti. Kad smo se malo pribrali pošli smo u masu hadžija da obavimo tavaf. Dok hadžije cine tavaf oko Kabe trebaju otkriti desno rame. Naravno, ovo se odnosi samo na muškarce. Prethodno smo se dogovorili da muškarci, malo mladi, budu na krajevima cvrsto se držeci, a u sredini stariji i žene i da ne dozvolimo da se prekida grupa. Tavaf se zapocinje od Hadžerul-esveda, a tu se i završava. Uglavnom, obavili smo tavaf, prvi obred umre, samo što nismo mogli, zbog gužve, doci do Hadžerul-esveda, Crnog dženetskog kamena. Do Hadžerul-esveda se ide, po pravilu, sam ili još 2-3 insana. Nakon toga klanjali smo 2 rekjata tavafskog namaza, iza Mekami-Ibrahima, odnosno gdje je ko našao mjesta. Na prvom rekatu se uci El-Kafirun a na drugon Ihlas. Napili smo se Zem-Zem vode, malo predahnuli i krenuli da obavimo sa’j, izmedu Safe i Merve, 7 krugova. To je drugi umranski obred. Sa’j zapocinje na Safi a završava se na Mervi. Na prostoru oznacenom izmedu dva zelana svjetla muškarci bi trebalo da trce ili žurno hodaju, dok žene normalno idu. I njega smo obavili uglavnom dobro. Sa’j smo obavili na drugom spratu. Nakon ovoga otišli smo u hotel da obavimo šišanje, treci obred umre.Sami smo se šišali ili skracivali kosu jedni drugima. Ja sam nosio svoju mašinu za šišanje. Radila je satima neprekidno. Kako se ko ošišao, mogao je ici u kupatilo da se okupa i da skine ihrame.Ovim smo završili umru. Sve ihramske zabrane su skinute osim jedne. Oni koji su na hadžu sa svojim suprugama i dalje se sa njima ne smiji sastsajati radi bracnih potreba.
Odredenih problema pri obavljanju umre je bilo. Sve hadžije nisu dobro savladale propise. Neki su nakon tavafa zaboravili obaviti sa’j, pa su se morali vracati da to sami obave. Neki su skinuli ihrame prije šišanja, pa su morali platiti ekstra kurban. Zato sve hadžije moraju dobro nauciti propise umre i hadža, a vodici dobro moraju voditi racuna jesu li sve hadžije obavile što su trebale. Molim Uzvišenog Allaha s.w.t. da nam svima primi ibadete umre. AMIN!
Rezime o umri
Ukratko da opišem kako smo obavili umru.
Oblacenje ihrama. Mi smo se okupali i ihrame obukli u hotelu u Medini.
Klanjanje 2 rekjata ihramskog namaza u džamiji na mikatu Zul-Hulejfa.
Nijet za umru. Mi smo nijet zajednicki proucili u džamijskom dvorištu.
Nakon nijeta pocinju ihramske zabrane i ucenje telbije.
Tavaf oko Kabe; Tavaf se sastoji od 7 krugova pocinjuci od Hadžerul-esveda.
Klanjanje 2 rekata tavafskog namaza na prostoru iza Mekami-Ibrahima.
Sa’j izmedu Safe i Merve. Sa’j se sastoji od 7 krugova. Pocinje na Safi, a završava na Mervi.
Brijanje ili skracivanje kose. Mi smo ovo obavili u hotelu jedni drugima.
Skidanje ihrama i kupanje.
Ovim je završena umra i prestale su sve ihramske zabrane osim sastajanja sa ženom radi bracnih potreba.
Do pocetka obreda hadža sve hadžije sprovode individualne aktivnosti u vršenju ibadeta.
Podne namaz danas nisam mogao klanjati kod Kabe, jer nakon umre nisam stigao sve obaviti na vrijeme i stici na namaz kod Kabe. Podne sam klanjao u hotelskom mesdžidu. Zato sam jedva cekao ikindiju, jer sam se radovao novom susretu sa Kabom. Nije bilo kao prvi put. Ipak je samo jednom prvi put. I zato je moj savjet svim hadžijama koji se spremaju da obave hadž prvi put:
Dobro upamtite vaš prvi susret sa Kabom. Takav osjecaj više nikad vam se nece ponoviti. Zapamtite, nikada!!!
Ikindiju i akšam sam klanjao na najgornjoj etaži Kabenskog harema, odakle je predivan pogled na Kabu, na harem i na višemilionski džemat. Tu sam se susreo sa Edinom Beganovic, Rifetom Licina, Muhamedom Isanovic i njihovim doktorom Ademom Zalihic. Oni su došli na hadž u organizaciji Merkez Oil iz Zenice. Posebno mi je bio drag susret sa dr. Ademom jer sam ja bio u ratu sa njegovom bracom Ibrom i Almirom Zalihic.
Prelijep je pogled odavde na Kabu i milionski džemat
24.11.2009.
Prvi sabah namaz koji sam klanjao kod Kabe. Zbog udaljenosti hotela od Kabe i prolaska kroz tunele ne ide baš previše naših hadžija redovno Kabi. Pogotovo ne na sabah namaz. Zato sam obecao Esmi da cemo ici zajedno kad god budemo mogli. I sada smo skupa otišli Kabi. Nakon sabaha nasuli smo Esmi 10 l Zem-Zem vode, za ponijeti kuci u Mostar.
Podne sam klanjao ponovo sa Zikrijom kod Kabe. Ovoga puta sebi smo nasuli po 10 l vode za ponijeti kad podemo kuci. Ikindiju sam klanjao u hotelskom mesdžidu.
Akšam i jaciju sam sa Esmom klanjao u blizini Kabe. Nakon namaza trebao sam se naci sa Esom Ovcina i Nafilom Rešovic, mojim ahbabima iz Danske, ali sam kasno vidio SMS poruku, tako da je to propalo.
25.11.2009.
Sabah namaz klanjao sam sa Esmom na prvom nivou, nedaleko od Kabe. Nakon namaza obavili smo dobrovoljni tavaf oko Kabe. Nekoliko puta smo dolazili do same Kabe, dirali ruknul-Jemani (Jemenski cošak) i Mekami-Ibrahim. Medutim, nismo uspjeli nijedanput dodirnuti Hadžerul-esved (Crni dženetski kamen). Bila je izuzetno velika gužva, tako da i pored našeg napora da dotaknemo i Hadžerul-esved, to nismo mogli uciniti.
Poznato je da u Saudijskoj Arabija kiša rijetko pada. Uzvišeni Allah dž.š. je dao da danas oko podne pocne padati obilna kiša. U Meki kiša nije pricinila nikaku štetu ali prema agencijskim vijestima na podrucju oko Džide bile su velike poplave pa cak bilo je dosta i ljudskih žrtava. Novinski izvještaji su javili o ukupno 105 stradalih uslijed poplava. Ulema širom Saudijske Arabije pozivala je narod da se vrati Allahovoj s.w.t. cistoj vjeri, razumijevajuci ove poplave i žrtve kao Allahovu opomenu.
Hadžije koje su smještene podalje od Kabe, a u tu kategoriju spadaju i Bosanske hadžije, kiša je omela u obavljnju ibadeta u Haremi-šerifu. Rijetki koji su bili u tom vremenu kod Kabe svjedoce da je bilo relativno malo hadžija. Kiša je cak omela i mijenjanje Kabenskog ogrtaca u planiranom vremenu. Svake godine se Kabenski ogrtac mijenja, vjerovatno kao što je bilo planirano i ove godine, 08. zul-hidžea nakon podne namaza. Zbog obilne kiše stari ogrtac je zamijenjen novim nakon ikindije. Preporucujem buducim hadžijama da 08. zul-hidžea borave kod Kabe i gledaju presvlacenje Allahove kuce.
Hadž
Zbog zauzetosti, a i kišnog vremena, nisam mogao ici do Kabe da klanjam podne i ikindiju, tako da sam bio u hotelskom mesdžidu. Pocele su pripreme za oblacenje ihrama, jer je sjutra 09. Zul-hidže, odnosno dan Arefata. Obukao sam ihrame i zanijetio hadž prije zalaska sunca, to jest prije nastupanja dana Arefata. Nakon što smo obukli ihrame i zanijetili hadž poceli smo ponovo uciti telbiju. Sada smo ponovo pod ihramskim zabranama, kojih smo se bili oslobodili nakon umre. Akšam i jaciju klanjao sam u hotelskom mesdžidu. Nakon jacije predavanje na temu hadža održao je hafiz Mensur Malkic, imam Gazi Husrev-begove džamije.
26.11.2009. / 09.zul-hidže 1430. Dan Arefata
Stajanje na Arefatu jedan je od glavnih obreda hadža, jer je Allahov poslanik rekao: „Hadž je Arefat“. Prije sedam sati ukrcali smo se u svoje autobuse radi odlaska na Arefat. To je prostrana visoravan udaljena od Meke 22 km. Krenuli smo oko 07.00. Trebalo nam je skoro 5 sati da autobusom predemo tih 22 km. Zaista, gužva nevjerovatna. Neznam da li je više vozila ili pješaka na prostranim putevima. U nekim vozilima koliko je putnika u vozilu toliko je i na krovu vozila. Na Arefat smo stigli prije podne. Naši autobusi su parkirani vrlo blizu ograde odakle pocinje Arefat. Ni naši šatori nisu mnogo udaljeni odavde, tako da smo brzo došli do šatora. Malo smo se odmorili i rucali. Hranu smo dobili još dok smo bili u hotelu. Pripremili smo se za namaz i klanjali podne i ikindiju skraceno i spojeno sa jednim ezanom i dva ikameta. Nakon namaza imami su održali kraci program. Culi smo i predavanje jednog od vodica. Boravak na Arefatu podrazumijeva uglavnom individualne aktivnosti. Ja sam ucio dosta Kur’an i upucivao Uzvišenom Allahu s.w.t. dove za sebe i sve svoje: familiju, rodbinu, prijatelje, komšije… Probao sam ih se svih sjetiti u najboljem danu u godini na ovom casnom mjestu. Ovo je dan kad Uzvišeni s.w.t. najviše spasi svojih robova od džehenemske vatre.
Na Arefatu
Zamolile su me Esma, Ðulesma, Fatima i Halida da sa njima odem na Džebelur-rahmet, Brdo Milosti, pa smo krenuli zajedno. Morao sam biti oprezan da zapamtim neke orjentire kuda idemo, radi lakšeg povratka, jer ako se neko od nas izgubi vrlo je mala šansa da dode do naših šatora na vrijeme. Možete samo zamisliti kolika je to gužva kad se na jednom mjestu skupi preko 3.000.000 hadžija i to svi u bijelim ihramima. Zaista, malo sam se plašio da li cemo se vratiti na vrijeme. Pratili smo neke Jemence, jer i oni su pošli na Brdo Milosti. Kad smo došli pod brdo nije bila baš velika gužva. Ðulesma je bila i ranije na Brdu Milost pa joj nije jasno zašto nema više hadžija ovdje. Okrenuli smo se prema Kabi da ucimo dove, a onda smo ugledali u daljini brdo prekriveno hadžijama u bijelim ihramima. Na vrhu brda je bijeli kameni stub. Bilo je to pravo Brdo Milosti. Ipak, nismo imali vremena da idemo tamo. Vratili smo se na vrijeme da prisustvujemo zajednickoj dovi. Odavde smo krenuli prije zalaska sunca, u nadi da izbjegnemo veliku gužvu. Kroz kapiju, koja oznacava granicu Arefata izašli smo pet minuta nakon zalaska sunca. Vodici i vozaci stalno su nas požurivali da se smjestimo u autobuse i da krenemo. Ne znam kolika je udaljenost od Arefata do Muzdelife, ali trebalo nam je oko 3-4 sahata da stignemo na Muzdelifu i da nademo mjesto negdje. Autobusi su se razdvojili, tako da je sa našim autobusom ostao samo autobus broj 13. Zaista je gužva prevelika. Malo smo se raskomotili i pripremili za namaz. Ovdje smo klanjali akšam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta. Naravno jacijski farz smo klanjali dvorekatno. Onda smo potražili kamencice koje cemo bacati na džemretima. Svaki hadžija treba sakupiti najmanje 49 kamencica, ali je bolje da se nade koji viška. Hadžinica Ðulesma Puzic iz Mostara ovdje se izgubila. Svi smo se brinuli a najviše njene kolegice iz Mostara Fatima i Esma. Ja sam njenu torbu uzeo iz autobusa i donio sam je skroz do hotela.
27.11.2009. Prvi dan Kurban bajrama.
Sunet je da se ovdje malo odspava i odmori kako bi se što bolje obavili ibadeti slijedeci dan. Takoder, sunet je da se na Muzdelifi boravi do zore narednog dana, ali naši vodici su odlucili da idemo odmah nakon ponoci. Od Muzdelife do džemreta hadžije idu pješice. Definitivno mislim da je ova odluka naših vodica bila pogrešna. Narod je bio premoren a treba pješaciti sa stvarima do Mine. Umjesto odmora i boravka na Muzdelifi do zore, mi smo proveli ovdje svega 10-tak minuta drugog dijela noci, što nije ispravno bez obzira koliko neko tvrdio drugacije, jer mi nismo imali razlog za ovako kratak boravak. Zatim došli smo do džamije na Mini 2 sahata prije zore. Narod je zaista bio sada premoren i pospan ali nismo imali kuda. Nemožemo ici ni da bacimo kamencice na Veliko džemre, jer moramo i za to cekati dok sunce izade. Smjestili smo se na plato ispred džamije ali nas je policija stalno gonila. Na kraju i oni su odustali i pustili nas. Opet vodici donose pogrešnu odluku i ne cekaju ovdje sabah namaz nego nas vode na Džemreta ranije. Gledao sam na sahat. 15 minuta prije zore bacili smo kamencice na Veliko džemre. Poslamik s.a.w.s. je rekao: “Nemojte bacati kamencice sve dok sunce ne izade.“ (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn-Madže i drugi). Ovu situaciju sam morao detaljnije opisati da se slijedeci put nebi ponovile ovakve greške. Mnogo je propusta uvdje ucinjeno. Po svim prirucnicima za hadž koje sam citao ovo je bilo pogrešno.
Za sve naše hadžije obavilo se klanje kurbana, najvjerovatnije prvi dan bajrama. Klanje kurbana ranije se dogovori i obavlja se u savremenim klaonicama. Hadžije ne znaju kako i gdje se to tacno radi, ali nije ni nužno da znaju. Bitno je da se zakolju kurbani. Za to postoji posebna služba.
Došli smo do hotela premoreni. Sabah smo klanjali u hotelskom mesdžidu. Nakon sabaha hadžije su požurile da se ošišaju i da skinu ihrame pa da idu u krevet na spavanje. Ja nisam. Htio sam u ihramu obaviti hadžijski tavaf (ifada) i sa’j. Nisam nikoga mogao naci da ide samnom do Kabe pa sam sam otišao. Žao mi je što nisam stigao na bajram namaz. Bez obzira na umor lijepo sam obavio ova dva obreda. Hadžijski tavaf i sa’j obavljaju se isto kao i kod umre. Našao sam neke koji briju kosu pa sam i ja obrijao glavu (platio sam brijanje 15 SAR).
Pisac dnevnika u ihramu
Vratio sam se u hotel oko 11 sati, skinuo ihrame i okupao se. Ja sam se ovim oslobodio svih ihramskih zabrana. Ostali iz autobusa tavaf i sa’j obavili su nakon jacije. Džumu sam klanjao u hotelskom mesdžidu. Hatib je bio hafiz Ismet ef. Spahic.
Mi iz sobe 515 pravili smo posebnu bajramsku veceru. Makarone sa gulašem. Baš smo dobro jeli. Zatim sam otišao na kahvu i kolac za bajram kod Esme. Takoder zvali su me moji iz Danske i sa svima sam popricao. Malo mi je nedostajala familija za bajram.
28.11.2009. Drugi dan Kurban bajrama
Sabah namaz klanjao sam sam kod Kabe. Nakon namaza pomogao sam Esmi i Fatimi da naspu Zem-Zem vode i pomogao sam im da donesu do hotela.
Podne mamaz klanjali smo ja, Zikrija i Jahija na prvom spratu Kabenskog harema.
Ikindiju smo svi klanjali u Šejh Bin Bazovoj džamiji ili u hotelskom mesdžidu. Nakon namaza otišli smo na Minu da bacamo kamencice na sva tri džemreta. Po povratku sa Mine, na putu do hotela, akšam namaz klanjali smo u Azizija džamiji.
Za jaciju namaz ponovo smo otišli u Šejh Bin Bazovu džamiju. Nakon namaza Jahija nas je castio sa dvoje pilica za bajram.