MUSA ĆAZIM ĆATIĆ: KURBAN – BAJRAMSKI KANDILJ

U tišinu tamnu, u prazninu mraka

Ognjene mu oči bojažljivo zure

I plamne im suze pobožno drhture

Ko tanahna parca osmjehnutog mraka.

O što li te gleda krvava mu traka

U toj masnoj tmini, kud vjetrovi jure?

I zašto li plače, dok sve stvari žmure

I dok c'jela zemlja duboka je raka?

Čuj! Crveni jezik nijemo mu zbori

-Pjesniče, i u mom srcu noćas gori

Životvorna ljubav vječitoga Boga!

I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim

I ja mu dobrotu munadžatom hvalim,

Osvjetljujuć tminu suzom bola svoga.

Izvor:ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE POEZIJE XX VIJEKA- Enes Duraković; Sarajevo:Alef, 1995.

Izbor: Kemal Mahić