Jučer nas je zatekla vijest da je preminuo prof. Drago Grgić, dugogodišnji djelatnik ljubuške Gimnazije. Od njega se oprostila 28. i 29. generacija učenika (maturanti 1995. i 1996. godine). Prenosimo njihove posljednje pozdrave koje su uputili svome profesoru koji će im zauvijek ostati u srcima.
Dragi profesore,
Jučer ostadošmo zatečeni viješću da Vas više nema. U trenutku više nismo bili četrdesetogodišnjaci zaokupljeni svakodnevnim obvezama već samo Vaša djeca, Vaši gimnazijalci s početka 90ih – tužni i pogođeni činjenicom da smo ostali bez svog profesora.
Profesor Drago Grgić bio je dobri duh naših gimnazijskih dana. Profesor kojeg u ratnim i poratnim godinama nimalo nije omela činjenica da nije bilo udžbenika iz povijesti. Mi smo ubrzo shvatili da je on sam hodajuća riznica najzanimljivijih povijesnih priča i da bi udžbenik zapravo trebao napisati on. “Bilježite što smatrate važnim, a ja ću pričati, neću diktirati”… A mi smo bilježili sve, jer sve što bi rekao zvučalo nam je važno. Jasno smo vidjeli sve grčke i rimske bogove i bitke, sve faraone i piramide, sva carstava i revolucije, pa i Radićeve guske u magli. Na prijemnim i fakultetskim ispitima kasnije ćemo se šepuriti kako smo mi iz male ljubuške gimnazije zasjenili velegradske kolege. Važnije od toga što je bio sjajan profesor, je to što je bio pošten i pravedan, uvijek s respektom prema nama, uvijek odmjeren, uvijek ondje gdje jedan takav profesor treba biti.
Kirurški precizno je znao sastav svih generacija kojima je predavao, čak i gdje smo sjedili a kad bi nas sreo na ulici znao je i što studiramo i gdje smo sada. Uvijek spreman za razgovor, sa djetinjom željom da sazna više o nama kao da je negdje u svojoj memoriji dopunjavao neki svoj mozaik i naš poredak u klupama uokvirivao našim postignućima.
Naš dobri profesor! Stoji pored ploče, u košulji i puloveru, velik, nasmijan i stamen… upravo spreman započeti novu lekciju.
Cezar naše učionice i naših srca.
Na ploči je napisao “Historia, ae f.” i kreće nam otkrivati povijest, a mi sad znamo da bi uz to trebalo dodati i “Justitia” jer mu pristaje.
Hvala na svemu što ste nas naučili, hvala vam za svaku dobrotu.
Zauvijek ćete ostati u našim srcima.
Tu ni Kronos ne može ništa.
28.i 29. generacija Gimnazije Ljubuški (maturanti 1995.i 1996. godine)
Ljubuski portal
