Da čovjek ne povjeruje. Danas će u Njujorku pasti veeeelikiiiii snijeg. Vlakovi će stati. Avioni neće letjeti. Škole će biti zatvorene. Noćas će na njujorškim ulicama smjeti biti samo vatrogasna kola i ona hitne pomoći. Ni pod zemljom neće biti življe.
Srećom, građani Jabuke slušaju što im se kaže pa su opustišili markete. Pokupovali su brašno, vodu, baterijske lampe. Nije mi jasno zašto su doma odnijeli brašno. Kako misle peći palačinke kad znaju da će ostati bez struje? Jak vjetar čupat će drveće iz korijena a onda će to drveće padati na električne vodove pa će Jabukom zavladati mrak. Doduše, palačinke se mogu peći i na plin. Doduše, Njujorčani će ostati i bez plina.
Osjećate neku zluradost? Zlobno se zajebavam? Jadni ljudi. Nije lako kad padne snijeg. I nije. Ja ipak prema Njujorčanima ne osjećam neko sažaljenje. Žive u zemlji koja troši tko zna koliko milijardi dolara da bi američki snajperist u svakom trenu svakoga dana u godini mogao bilo gdje na kugli zemaljskoj pogoditi dijete u oko. Pogledajte film “Američki snajperist”. Doduše, naši su “američki” izbacili iz naslova. Možda s pravom? Bilo koji američki snajperist može biti i hrvatski snajperist u američkoj odori. Ovaj u filmu nije.
Želim reći, Amerika je dobar dio svijeta zavila u crno. U mnogim zemljama trenutno, zbog Amera, nema ni struje ni vode ni cesta. Pa ipak se te “lokalne” oluje ne dramatiziraju previše. Mrtva iračka, afganistanska, pakistanska, na ovo ćete popizditi, ukrajinska, libijska, sirijska…djeca… Nikad oluje koje su pobile milijune ljudi u medijima nisu prikazane kao smak svijeta. Čelnici zemalja na koje se obrušavala američka oluja nisu svojim narodima mogli poslati upozorenje da krenu u šoping pred neveru jer bi im Ameri u pravilu prije nego što bi vjetar zapuhao iščupali glave.
Uspoređivati ratove kojima je bio jedini cilj civiliziranje divljaka sa elementarnom nepogodom može samo netko tko je glup. Oprostite, glupa sam. Ne razumijem kako funkcionira svijet. Zato se čudim. Ameri imaju brdo love za proizvodnju oružja a kad u Americi zapuše malo jači vjetar kuće lete u zrak, srušeno drveće isključuje struju a palačinku ćeš možda moći pojesti prekosutra a možda i nikad.
Godinama patim zbog svega što bahati Ameri čine svijetu i mojoj djeci. Jedne jebu bombama, druge bankama. A onda, kad krenu te oluje koje sve češće nasrću na Ameriku pomislim kako ipak ima pravde. Tako su moćni ti gadovi kad treba sa crnom zemljom sastaviti, Gazu, primjerice… Nisu oni u Gazi. Dobro, dobro. Tako su moćni ti gadovi kad sa crnom zemljom treba sastaviti Gazu, a tako nemoćni kad zapuše vjetar u Jabuci?
Nemam odgovor. Da li se to oni zajebavaju ili zaista mogu u rat sa svakim osim sa Prirodom? Da li se to Priroda zajebava s Amerikom da bi joj pokazala kako je ona jedina s kojom Ameri ne mogu na kraj? Ili se Priroda igra sa Amerikom bez skrivenih namjera?
Zločesta sam, i Amerikanci su samo ljudi. Jedno su američki biznismeni i bankari, sijači smrti i nesreće, drugo su obični građani kojima nije ništa bolje nego meni. To kužim. Pa ipak, meni je drago što američki avioni neće moći poletjeti. Jedan mali Pakistanac još noćas će imati ruke i noge. Jedan mali Afganistanac još će ovu noć iz mamine suhe sise pokušavati izvući malo mlijeka. Sitna Sirijka poginut će tek kad se razvedri nebo nad Njujorkom.
Baš je čudo ta oluja u Jabuci.
(Blog Vedrane Rudan)