Objavljeno na sajtu 30.aprila 2013, napisali prof. Kemal Mahić i Faruk Jakić.
Dr Halid Sadiković je svojim radovima uveliko “ukrasio” naš sajt ljubusaci.com. Ponavljanjem njegove biografije želim mu odati dužno poštovanje i posebnu zahvalu za sve što je učinio za nas. Svi tekstovi, “historijska iskopavanja” po knjigama i novinama, svi prijedlozi i sugestije oko uređivanja portala. Hvala ti Halide. Moj tetak r. Selman Sadiković Halida je često spominjao, poštovao ga i bio ponosan njegovim Lidom. (uvod, Mito)
Faruk: Danas vam predstavljamo, meni posebno dragog kolumnistu, dr.Halida Sadikovića.
Prije skoro šest godina smo primili prvi Halidov tekst.Od tada do danas obradovao nas je sa preko 150 historijskih kolumni.
Spomenućemo samo neke Halidove kolumne:”Mehmed-beg Kapetanović i Riza-beg Kapetanović”,”Ljubuški kapetani Hadžalići”,”Džamija na Gradu je nacionalni spomenik”,”Ljubuški govor”.
Svojim istraživačkim radom ljubušacima je ostavio dosta lijepih zapisa o gradu koga neizmjerno voli.
Svima koji na “pretraživačima” traže pojmove o Ljubuškom i ljubuškoj historiji Halid je obezbijedio masu građe.
Neću pretjerati ako kažem da je svojim radom Halid zadužio nas ljubušake. Najbolji način da mi ljubušaci odamo priznanje našem Halidi je taj da pomognemo izlazak njegove knjige.
Halidova knjiga “Iz prošlosti Ljubuškog”,koja čeka da ugleda svjetlo dana, je vrijedno dijelo koje će biti značajno cijeloj Bosni i Hercegovini.
Faruk Jakić
.
Kemo: Nomen est omen!(Ime je sve!)
Kada je ”hodza od Ljubuskog” 1936.godine usao u kucu Aise i Mustafe Sadikovic,na Zabljaku,pogledom je trazio novorodjence.Potom ga je uzeo u narucje i na uho mu proucio ezan i sapnuo:”Halide”!Halid se oglasio i tako su roditelji dobili ime svoga treceg sina po starosti(nakon Asima i Dzeme).Zeljeli su da Halid bude ”vjecan” i zbog toga su mu dali ime koje upravo ima znacenje bezvremenske ogranicenosti.
Halid je opravdao nade svojih roditelja i skolovao se do najvisih obrazovnih i drustvenih visina.Nakon skolovanja u Ljubuskom(osmogodisnja skola),Halid zavrsava cuvenu mostarsku gimnaziju te Medicinski fakultet u Beogradu.Nesto ga je ”tjeralo” da doktorira medicinu i taj poduhvat je uspjesno priveo kraju pa je postao ”doktor doktora” odbranivsi doktorat iz medicine rada,sto je bila pretpostavka za strucni rad u Institutu za medicinsko vjestacenje u Sarajevu.
To je bio istinski doktorat uze specijalnosti,doktorat baziran na istrazivanjima i metodologiji naucnog rada.Nije to ”doktorat” kakav se prakticira u postratnom periodu na 37 Univerziteta(!!!) u Bosni i Hercegovini,koji se ”kupuje” ili ”daruje” za rodjendan ili godisnjicu nekih nedobijenih bitaka!
Stari Kinezi u svom duhovnom nasljedju su nam podarili sljedecu sentencu:”Ako zelis da produzis zivot…”posadi drvo ili napisi knjigu”.Halid(Vjecni) je krenuo prije desetak godina da ”produzi zivot”i da bude ”vjecan”.Napisao je knjigu ”Iz ljubuske proslosti” obuhvatajuci,na osnovu arhivske gradje veliki vremenski period kako bi iza sebe ostavio trag svima nama i buducim generacijama,koje su vezane za ”sveto” ime Ljubuski,Hercegovina,Bosna i Hercegovina.
Da bi knjiga dosla u nase ruke,potrebna su finansijska sredstva kojih za sada nema dovoljno da bi ona bila nastampana i usla u nase vitrine i biblioteke.
.
Do sada su o Ljubuskom,njegovoj proslosti pisali mnogi autori. Sto se tice muslimanskog povijesnog kruga pisali su:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak,Kasim Gujic,Mahmud Konjhodzic,Alija Bejtic,Hazim Sabanovic,Hamdija Kresevljakovic,Marko Vego,Hivzija Hasandedic,Muhamed Mujic i drugi.Postujuci sva navedena imena i njihov naucni opus slobodno mozemo primjetiti da buduca knjiga dr.Halida Sadikovica ”Iz ljubuske proslosti” odise u prvom redu ljubavlju prema rodnom gradu,nasem Ljubuskom i to je cini djelom svih generacija u posljednjih pola milenija!
Da bi buduci citatelji shvatili cime se bavi navedena knjiga dovoljno je pomenuti da se u njoj nalaze sadrzaji dvije ahdname koje svjedoce o genu predaka na Zabljaku,Gozulju,Ljubuskom prije 400-500 godina.Pa neka se zna,neka se koristi kada treba,neka bude temelj bica!U knjizi se objavljuje ”Biracki spisak iz 1938.godine”U tom spisku su nase dede i pradede,a spisak potvrdjuje prisustvo preko 3000 ljubuskih muslimana 1938.godine uoci pocetka II svjetskog rata.Svaako u tom spisku moze naci svoje najblize:oceve,djedove,pradjedove,amidze,dajidze,tetke itd.
O znacaju ovakve knjige nasega dr.Halida Sadikovica trebamo se u mislima vratiti u proslost,ne tako daleku i blisku dogadjanjima u Ljubuskom.U toku ”hrvatskog proljeca”70-tih godina proslog stoljeca,knjige iz proslosti hrvatskog naroda su se u Ljubuskom prodavale ”kao halva” i kako to i prilici nacionalnom pokretu.Ljudi su se odricali odijela,kostima,cementa,sjemena…samo da bi nabavili knjige iz povijesti hrvatskog naroda(Sisic,Klaic,Macan,Mestrovic…)Danas nema kuce koja ne posjeduje navedene povijesti i one su putokaz nasim susjedima kroz historijsko zivljenje.U sadrzajima tih knjiga nema Ljubuskog,ali su one na pocasnim mjestima u njihovim domovima.Ako smo spremni da ucimo od drugih,onda buduca knjiga dr.Halida Sadikovica mora imati pocasno mjesto u svakoj kuci svih ljubusaka a pogotovo ljubuskih muslimana.Mozda ove rijeci pripadaju XIX stoljecu,ali ”krivac” za takvo stanje je historijsko nasljedje.
.
Dr.Halid,kada je proslost Ljubuskog u pitanju je ”enciklopedija na nogama”.
Prepun informacija i podataka,pun samopouzdanja,zraci likom akademske osobnosti.Vlastita uvjerenja samosvjesno izlaze i brani,zauzimanjem stavova u kojima ide do rizika koje daje naucno djelo.
Privatno dr.Halid je pun ljudske topline i razumjevanja.Narocito, ako su u pitanju ljubusaci.Osjetljiv je prema potrebama drugih.Izbjegava koristenje ”teskih rijeci” i koristi rijecnik koji vodi smirivanju nelagodnih i neprijatnih situacija.
Prepun sam postovanja prema licnosti dr.Halida,prema njegovom naucnom djelu.Dr.Halid je dostojanstven i ponosan.Zivi za dan kada ce se njegov rad pretociti u nastampanu knjigu „Iz ljubuske proslosti”(600 stranica)!
Pomognimo,da se taj historijski dan ostvari. Pomazuci Halidu,pomazemo sebi!
Halide,budi Halid!(Vjecan)
Kemal Mahic
Častimo vas jednom Halidovom kolumnum
Buredžici
Jela ljubuške bošnjačke kuhinje su pretežno orijentalnog porijekla .
Od slanih jela to su najčešće terhana , čorbe , jufka , sve vrste pita , privrta ,
divjaci , uštipci , , češkek , musake , kalja , (kaja po ljubuški ) , cicvara ,
japraci , pirjani , ićija , ćerbiš , juvalaci , tutmeć , dolme , sarma , čimburi ,
kavurma , pilavi , jahnija i jela pod sačem .
Od slatkih jela uobičajena su : hošefi , kadaif , ružica , halva , rahvanija ,
smokvare , rešedija , slatka pita , đenećija , lokumi , lutma , pekmez od smokava ,
ređeli , patišpanja , gurabije i hurmašice .
Pite su bile uvijek na cijeni , posebno burek i baklava .
Naravno , od svih jela , na prvom mjestu su buređici . Znam , odmah ćete reći , nije
< đ > nego < dž >, ali ovo je po ljubuški . Ljubuškom Bošnjaku < buredžici > zvuče
kao neko drugo jelo .
S buređicima se u ljubuškom jelovniku ne može uporediti nijedno drugo . Kult
buređika i danas se gaji u svim sredinama gdje Ljubušaci žive , bez obzira na klimu
, način ishrane i adete . Buređici sjedinjuje snagu gurmanskog jela i savršenu
lakoću probave . Mogu se zamrznuti , iznijeti na sto topli , hladni , polutopli ,
kako ko voli . Nekad su se , kad nije bilo hladnjaka , za vrijeme ramazana pekli i
suhi , nepoliveni , čuvali u drvenim kutijama i jeli s kiselim mlijekom prije sehura
.
Kad sam jednom Ljubušaku , u podužoj raspravi o buređicima , naveo te pogodnosti ,
on je lakonski odvratio : > Samo nek’ su pridamnom > .
Buređici su simbol srdačnog dočeka gosta . Iznošenje buređika u demirliji na sofru
je svečani trenutak . Ne zna se da li se više raduju gosti ili domaćica .
U ljubuškim kafanama nekad nisu bili rijetke < rasprave > o buređicima . Redovito su
sudjelovali skoro svi prisutni , bez razlike na socijalni status . Carevale su
lijepa riječ , veselost i po koja šala sa domaće kaldrme . Naročito se pridavao
značaj saću i guščjem peru za < milovanje > mladim maslom . Ostali su u sjećanju i
opisi pripreme buređika na ljubuški način , ali bez konačnog sadržaja , jer bi se
uvijek našao neko da dodaje ili oduzima .
Vremenom su se buređici počeli gubiti u moru jela čudnih naziva . Ipak , tradicija
je očuvana ; na ljubuškoj sofri se i danas , pored drugih specijaliteta , nađu i
buređici . To je jelo za sva vremena , pa i za ovo , moderno . Ne traže mnogo truda
i novca . Sigurno neće biti ukusni kao u naših nena , nije svejedno da li je meso
hercegovačko ili bosansko , < sicano> ili < mliveno > , da li se jufka suče ili
kupuje . Nažalost , nikad više neće biti kiselog mlika iz kablića sa ljubuškog
starog pazara , sicavica je nestala iz kuhinje , sać je zamijenila pećnica.
Serviraju se obično u tevsiji , a gosti uživaju do kraja , po ljubuški ,> dok se
sritnu >. Vrhunac ćeifa daju buređici pripremljeni pod saćem , u demirliji . U Bosni
se serviraju i kao predjelo , ali ne i u Ljubuškom , jer buređici kao < pita nad
pitama > po ljubuškom poimanju , nikad ne mogu biti predjelo nijednom jelu .
Buređici su nekada bili simbol socijalnog statusa . Danas to nisu , ali to ne znači
da nisu ostali među prvim jelima .
Ko misli da buređici nemaju veze sa politikom , ljuto se vara . Prije pedeset i više
godina jednog Ljubušaka su oštro kritikovali na partijskom sastanku da je za Bajram
u svojoj kući jeo buređike . Ljubušak nije odolio : > U mojoj kući su se jeli
buređici za Bajram od kako znam za sebe > .
Možda ce neka Ljubušanka u dijaspori dobiti prestižnu kulinarsku nagradu za buređike
. Možda će neki Danci , Norvežani i Amerikanci , sa zahtjevnim nepcem i posebnim
ćeifima , želiti da pomno zapišu recept za buređike . Oni to zaslužuju .
U tuđini buređici najbrže vraćaju u rodnu mahalu , kao i od srca otpjevana
sevdalinka ili spontani ljubuški govor .
Dana 4.12.2018. je uručena „Arabeska 2018“ dr.sci. Halidu Sadikoviću, kao priznanje za objavljene knjige o Ljubuškom u prošlosti
