U periodu između dva svjetska rata među Bošnjacima Ljubuškog mogli su se na prste jedne ruke izbrojati oni koji su završili visoke škole ili fakultete.Pored hercegovačke pameti i bistrine nedostajala je materijalna osnova da bi neka familija pružila svome djetetu uvjete za nesmetano studiranje.
Ovom prilikom moramo spomenuti dipl.ing. Zijaha Mahića koji je studije završio u Čehoslovačkoj,te dr.Muminagić(Abdulaha) Hasana i dr.Hasana Mahića.
Hatidža Hadžiosmanović je kćerka Zijaha Mahića i Dude rođ.Mahić,rođene 19.08.1938 u Sarajevu.Intimusi su je zvali „Džidža“.
Pošto su njeni roditelji iz Ljubuškog i Hatidža je kao djevojka dolazila svake godine(na ferije) u Ljubuški,posjećujući familiju svoga dajidže Hame Mahića na Gožulju.
U vrijeme odrastanja ruke i ljubav moga r.oca Hase(1925) su čuvale Hatidžu koja je kao dijete prolazila istim sokakom i istom kaldrmom od „točkova“ do ispod „Zelenike“.To je to „vezivno tkivo“ koje je povezalo njenu i familiju ovog autora.
U godinama sarajevskog egzila susretali smo se i evocirali uspomene na likove i događaje u Ljubuškom nakon II svjetskog rata.U tim razgovorima i ćaskanjima „snimio“ sam lik i djelo naše Mahuše(100 postotne!),jer se majka i otac prezivaju –Mahić.
Bošnjaci Ljubuškog nisu imali ženu na većem položaju posljednjih 600 godina,dakle od prijema islama!
Pogledajmo:–bivša predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
–predsjednica Suda časti Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99
Put diplomiranog pravnika je krenuo:Rukovodilac pravne službe u FD Sarajevo(1957-1967)
–Općinski sudovi u Sarajevu–(1967-1973).
–Okružni(kantonalni)sud—(1973-1988)
–Vrhovni sud RbiH-do raspada Jugoslavije.
–Vrhovni sud FBiH do 2002.godine
–Ustavni sud Bosne i Hercegovine-podpredsjednik pa predsjednik do penzionisanja.
To je taj put Mahić-Hadžiosmanović Hatidže!
Častan,bezprijekoran,stručan sa porukama.Poruke su bile:–Izgradnja institucija Bosne i Hercegovine.
–Neovisnost sudstva u trodiobi vlasti.
–Modernizacija građanskog prava…
Za skoro 50 godina rada u sudstvu nema „repova“ u biografiji radnih zadataka u praksi sudije Hatidže Hadžiosmanović-Mahić.Danas je to raritet u „annus mirabillis“(čudesnim godinama)“!
Po zodijaku Hatidža je bila-lavica!I bila je „lavica“!Kao da se „mačuje“—zadaje i prima udarce!
Otišla je –neporažena!
Njene riječi su bile jasne i britke,precizne i visprene.Lepršave!
Iz razgovora je izviralo ogromno znanje,iskustvo i ljubav prema Ljubuškom,Sarajevu,Bosni i Hercegovini.Ljubav prema sinu jedincu-dr.Osmanu!
Ljubušaci i Mahići trebaju da budu ponosni da su takvu osobu imali pored sebe i da je krasila naš „čok“ i misleći Ljubuški!
U posljednjem telefonskom razgovoru uputila mi je sljedeće riječi:“Tebi i Fahri što god zatreba,obratite se meni!“U ovom svijetu ko ti može uputiti ovakve riječi?!
Hatidža je išla svojom stopama.ne slijedeći nikoga.Slijedila je profesionalnost i poštenje,poštujući pravo a boreći se za pravdu!
Nema takvih više!
Odlazeći sa dženaze na Barama(24.12.2015) u društvu sa Seadom(Sejom) i Džemom Konjhodžić navirali su mi stihovi i pjesma moga oca malenoj Džidži:
„Oj,djevojko,džidžo moja,
džidžala te majka tvoja“
„Džidžala“ te Duda Tvoja i Tvoj Zijah Mahić!
Filip Sidni kaže:“Pogledaj u svoje srce i piši…“Pogledah i napisah!
Kemal Mahić
