PJESMA BEZ NASLOVA , KOJU JE NAPISAO MLADEN
MATIJASEVIC – KAD JE IMAO 16 GODINA
.
.
NE BUDI SMIRENA I BUDI KRCATA VRENJA…
O , TI SI NESTO !
PODNE ODZVANJA U KRVI !
CRNI VLAKOVI JURE U NASA HTIJENJA
ZVIJEZDE NEK POKUPE POSLJEDNJE TALOGE ZIJENJA !.
.
.
OSTAVI SVA DOLAZENJA U JEDNO ZITO KRAJ PUTA –
I SAKRI SVE PUCI NA BOKU JEDNE KRCME…
MOZDA CE NEKAD PRESTATI DA LUTA
BLAZENSTVO JEDNO – UZ POTOKE BUCNE !
.
OSTAVI NA JENOM DLANU SMIRENJA
I SPUSTI SE UZETOM EPOHE SRED MIRA –
OSVJEZI SE ZEDNA UZ ALEJE VLAZNE…
ZICA ASFALTNIH ULICA TE DIRA !…
.
.
PS.
Kad smo ono bili « seljacka djeca » , odmah poslije Drugog svjetskog rata , svi smo mi
bili pomalo – s t i h o k l e p c i . Medjutim , Mladen je bio i u tome izuzetak !
Kad je napisao ovu pjesmu , ja sam je saslusao otvorenih usta , iako nista nisam
razumio . Bilo je to – kad je Mladen odlazio na skolovanje – u Zagreb !
Prepisao sam tada tu pjesmu – i zadrzao je u sjecanju sve do danas !…
Cesto sam ponavljao tu pjesmu , da je ne bi zaboravio . A ne znam zasto !
.
U posljednje vrijeme , s godinama , poceo sam da zaboravljam – pa i dijelove te pjesme .
Na kraju , izrecitujem tu pjesmu svojoj supruzi – i ustadoh da je zabiljezim … Poezija je ,
eto – i cudo ! A Mladena sam samo jednom sreo poslije toga , i to iznenenada – u Promajni .
Iznenadili smo se obojica , posebno on – jer sam mu izrecitovao njegovu pjesmu , koju je on ,
kako mi rece – vec zaboravio !… Vec tada je bio nacet bolescu . Rijetko je dolazio
u zavicaj , Zagreb ga je – « jamija pod svoje » !…Kaj da ti pricam !
.
Mladen BILUSIN , kako su ga stalno zvali – zavrsio je u Zagrebu poljoprivredni fakultet i – d o k t o r i r a o . Postao je , dakle – doktor znanosti , zanimanja kojim su se bavili nasi , vec davno umrli roditelji !…Izdao je i knjigu pjesama !
.
Nazalost , nakon dvije godine od naseg susreta u Promajni – umro je od neizljecive bolesti !…
Spomen na Mladena Matijasevica , ostala je da zivi u meni – kao i njegova pjesma – koju ni do danas nisam dobro razumio ! A rodjen je , kao i ja , u selu Vasarovicima , samo ja u GRANICA , a on u – “MATIJASEVICA MALI”!… Moja generacija se raselila po svijetu .
.
Na kraju , godine 2.014 – podjem prema Matijasevica mali i , usput , sretnem sedam djecaka i
tri djevojcice iz te Matijasevica male – gotovo istih godina , kao i nas dvojica – u ono doba . Medjutim – niko se od njih nije sjetio – Mladena Matijasevica !…I njegovo je ime – prektila
« trava zaborava » !…Ona raste – svuda oko nas !
Spremajuci se za Promajnu , sjetih se ponovo Mladena i – “trave zaborava”!
Zakljucak ostavljam – c i t a o c i m a ! …
.
Ante GRANIC
Prilog iz serije
LJUDI I VRIJEME
Paris , Aprila 2.016 .