U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka,crnih grana šum.
Ljeti vječan vihor,zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan brijeg.
Visoko nek stoji,ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon.
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika,molitve za spas.
Neka šikne travom,uz trnovit grm,
Besput da je do njeg,neprobojan,strm.
Nitko da ne dođe do prijatelj drag—
I kada se vrati,nek poravna trag.
Ironijom sudbine Ivan Goran Kovačić je poemom “Moj grob“ „predvidio“svoju buduću smrt i da se neće znati ni otkriti gdje je njegov grob na Sutjesci.Njegovo smaknuće su izvršili četnici i do danas nije otkriveno mjesto „vječnog počinka“ sjajnog pjesnika!
Izbor:Kemal Mahić
4818 Posjeta 2 Posjeta danas