U našoj književnosti ima jedna pjesma među pjesmama:autor joj je nepoznati Bošnjanin,antiratna je,lirskog diskursa-a epskog vapaja!Ona kaže da onaj „ko nikada nije čitao knjige ljubavi,ne može shvatiti ovog nasilja i srdžbe nebeske“,pa nastavlja:
“Tabor austrijski upade u Bosnu.
Saznao ja i shvatio da je ona ostala bez glave.
Zato je mjesta u njoj zatekao prazna—
Stanovnici su pobjegli u planine i pustare…“
Samo je ratna paljevina i razaranje grada Sarajeva krajem 20.stoljeća,po svom obimu i temeljitoj izvedbi organiziranih ratnih pasa u smrtonosne postrojbe,mogla biti po „učincima“ gotovo istovjetna rušenju duboko upamćena u biću grada.Blitzkrieg Eugena Savojskog 1697.—spalio je i srušio doslovno sve!
Koji je bio cilj Eugenov,koje su ga namjere vodile da spali Sarajevo i,u paketu,sve živo u njemu?Eugen je,briljantni austrijski vojskovođa,netom slavom ovjenčan lovorom u ratu s Turskom,istrgnuvši joj cijele istočne regije,u Senti je privremenu granicu udario.U Senti je,kao u maglovitoj dokolici,odlučio provesti zlokobnu gotovo hirovitu terminatorsku operaciju protiv bosanskih civila,jer je znao da su vojne postrojbe na drugom,izvanbosanskom,ratištu.Bosanski sandžak je bio bez zaštite.Da Eugenova akcija nije mogla biti osvajačka,svjedoči malen broj vojnika koje je poveo sa sobom—4.000 konjanika i 2.500 vojnika s puškama,12 malih topova i dva mužara—kojima se priključilo više od 2.000 Srba sa 200 konjanika.
Dana 6.10.1697. vojni je kontigent prešao Savu kod Broda i,praktično,šetajući od Doboja do Vranduka(kojeg je morao zaobići),osvajao je zemlju branjenu samo od malih,lokalnih zaštitnih odreda,ne nailazeći gotovo ni na kakav ozbiljniji otpor!Jedanaestog je dana vojska stigla u Visoko,opljačkala ga temeljito,zapalila i pobila sve što se u dimu kretalo.prije ulaska u Sarajevo 22.10.,Eugenov je zastavnik i s trubačem uručio ultimativno pismo vlastima grada i stanovništvu:
—Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri,ali izjavljujemo,ako se ona ne uvaži,i ako ostanete uporni,da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost,pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom.Nećemopoštedjeti ni dijete u majčinoj utrobi,jer je pripravljena i teška artiljerija-napisao je Savojski.
U svjetskom bestseleru „Bosna-kratka povijest“N.Malcolma,citiran je Eugenov dnevnik.Iz njega se očituje da je „prinčeva briljantna pobjeda“,odvratni i izuzetno surovi pljačkaški pohod po svom krvoločnom metodu,po vremenu trajanja i po napuštanju „osvojenog“ prostora.K tomu treba dodati,pljačkaškim plijenom ohrabrene i pridodane kršćanske paravojne strukture,čiji pripadnici po „svršenom poslu“ traže zaštitu u Eugenovom vojnom taboru.
Evo tog citata:“Na dan 23.10.rasporedio sam jedinice na uzvisini koja dominira samim gradom.Odatle sam uputio pojedine odrede da poharaju grad.Osmanlije su već bile sklonile najvrednije stvari,ali su svejedno ostavili sa sobom veliku količinu svakojake robe.Predvečer je grad planuo.Inače se nalazi na širokom prostoru i potpuno je otvoren;ima 120 lijepih džamija.Sutradan sam još ostao u Sarajevu.prepustili smo grad i svu okolinu vatri.Naš jurišni odred koji je progonio neprijatelja vratio se s bogatim plijenom i mnogo žena i djece,nakon što su pobili svu silu Osmanlija.
Kršćani nam jatimice dolaze i mole za dopuštenje da se sklone u naš tabor sa svojim stvarima jer žele napustiti ovu zemlju i poći sa nama.I ja se nadam da ću povesti sve kršćane iz ove zemlje i prebaciti ih preko Save“,bilježi austrijski princ Eugen von Savoya.
Tim je danom rat završen i ratni plijen se tovario na konje.Uz prinčeve postrojbe,iz Bosne su u Slavoniju ušli bosanski katolici i pravoslavni Srbi,mnogi od potonjih,dohrlili iz srpskih zemalja pod osmanskom vladanjem.To je najveći i najtragičniji egzodus bosanskih katolika.Nije se ni stoljećima statistički „poravnao“,a nije ni Sarajevo-u cjelini.U historiji se ponovio još jednom,nedavno,između 1992. i 1995.S genocidom.
Autor:Dr.Ibrahim Kajan
Pripremio:Kemal Mahić
TERMINATOR EUGEN SAVOJSKI U SARAJEVU
2278 Posjeta 2 Posjeta danas