U Knjižnici Ljubuški u srijedu, 27. travnja 2016. godine, s početkom u 19,30 sati održan je program pod nazivom “Pričaj mi priču…” za učenike osnovnih škola s područja općine Ljubuški – OŠ Marka Marulića, OŠ Ivane Brlić Mažuranić i OŠ Tina Ujević.
Stručno povjerenstvo, u sastavu prof. Boris Brkić, učiteljice Sandra Granić i Marija Markota, odlučilo je da je priča naslovljena “Moja priča o snovima i nadama”, autorice Merjeme Germić, učenice 8. razreda OŠ Marka Marulića, najbolja kratka priča. Pobjednica je osvojila Tablet 7, sponzoriran od strane AT Kerametal Ljubuški.
Luka Kordić, učenik 6. razreda OŠ Tina Ujevića, područni odjel Klobuk, autor je drugoplasirane priče “Moja trešnja”, a Petra Rupčić, učenica 7. razreda OŠ Ivane Brlić Mažuranić, autorica je trećeplasirane priče “Najbolja učiteljica”. Drugoplasiranom i trećeplasiranom autoru uručene su prigodne nagrade.
Program su vodile Frančeska Luburić i Stela Džajić učenice osmog razreda OŠ Marka Marulića Ljubuški, dok su pak glazbenim točkama program obogatili učenici Osnovne glazbene škole Ljubuški: Toni Petrović, učenik prvog razreda smjer gitara, učenice petog razreda smjer klavir, Katarina Mikulić i Mihaela Matić, učenik prvog razreda smjer harmonika, Ivan Barbarić.
Pobjednička priča: Moja priča o snovima i nadama
Šetam pustim gradom, u tišini razmišljam. Na kraju ulice ispod ulične svjetiljke stoji čovjek. Sporim koracima hodam kraj njega i ledi mi se krv u žilama. Strah izbijam strahom i zbog nekog razloga ga ne gledam u oči. U očima su mu staklene suze, suze koje zbog ponosa ne ispušta. Sanja o promjeni prošlosti, sanja o poricanju svega što je učinio, a nade su mu sve manje.
On želi biti bolji čovjek, a savjest ga sprječava u tome. A što je učinio u životu? I evo ga sada na ulici sluša bespomoćno dijete… A da barem on zna da je više istine i mudrosti u tim nevinim okicama nego u zaprljanim rukama čovječanstva. Pričam mu o (ne)pravdi ovog svijeta i težnji za postankom i istinskim čovjekom.
Sanjamo o savršenim idealima, a sudbina nam sprema iznenađenje. A naši snovi samo ostaju na temeljima… On i dalje pozorno sluša, a u mislima mu se kopka neka misao. On sanja i nada se promjenama u sebi, a on ne zna da kada bi bio savršen ne bi bio čovjek. Jer ljudi nisu ljudi ako nemaju greške. I sada se napokon pita pitanje koje čekam od početka.
Pita se: “Što radim tu'” Jer sada je on “on”, prihvatio je sebe. Ne traži savršenstvo jer zna da svaka savršena priča ima manu. I više ne želi promijeniti prošlost jer ga ona određuje. Više ne želi promjenu, želi odgovore.
Merjema Germić