- Kategorija: Iz Ljubuske proslosti
- Objavljeno nedjelja, 17 Mart 2013 20:18
- Klikova: 383
- Kačić na tri mjesta u Razgovoru navodi iz te porodice Mustapa-agu Ibruljevića i piše njegovo prezime,kako se vidi,u dužem obliku,koji očito,nije onaj pravi,autohtoni.Pisac toga ratnika označava „krilom od Vrgorca“,a to znači da je postojbina toga Mustafaage,ili jedne grane Ibrulja,a možda i svih bila u Vrgorcu.Na jednom mjestu pisac saopćuje i pogibiju toga junaka:
-
Di li nam je Ibruljević ago,
Koji ruse odsicaše glave?
Pogubi ga Zale iz Igrane,
Ej Mustapa,krilo od Vrgorca!
Već po samom vezivanju toga Ibrulja,za Vrgorac,proizilazi da se,kad je pitanju spomen Ibruljevića i navedenog Mustafe,radi o vremenu prije 1690.godine,dokad je taj grad bio u turskom posjedu.U stvari,navedeni događaj i spomen Ibruljevića bio je mnogo ranije,još u doba kandijskog rata,upravo 1663.godine,jer je Kačić podatak preuzeo iz Šilobadovićeve hronike,a tu,kod Šilobadovića,saopćuje se o tome ovo:“1663.miseca sičnja na 13.pođe naša četa pod Vrgorac i ubiše Mustapu i Bruljevića,a drugoga živa dovedoše tot tako“.Izdavač hronike S.Zlatović je pri prepisu originala krivo saopćio mjesto iz teksta originala u vidu i Bruljević.Ono,očito,treba da glasi Ibruljević,a da je to tako pokazuje ne samo Kačićevo čitanje(dakako originala) toga mjesta nego i sam smisao rečenice,jer kad bi se radilo o dva ubijena lica(Mustafa i Bruljević),onda bi sljedeće riječi glasile „a trećega živa dovedoše“..umjesto „a drugoga..“
Porodica kojoj je pripadao Kačićev,odnosno Šilobadovićev Mustafa Ibruljević,identična je sa starom ljubuškom porodicom Ibrulj,kako se sama zove i piše,pa se po tome može pretpostaviti s velikom sigurnošću da je onaj drugi duži oblik prezimena uveo sam Šilobadović,a Kačić ga samo preuzeo.Ibrulji i danas žive u Ljubuškom(1977),ali ih ima i u drugim mjestima (npr,Sarajevu),kamo su doselili izravno iz Ljubuškog.U novije vrijeme bio je na glasu Muhamed ef.Ibrulj kao učen čovjek i ljubuški muderis.Predavao je u ljubuškoj medresi,koja je bila u dvorištu džamije u Gožulju;umro je 1909. I njegovom smrću bi i navedena medresa zavazda zatvorena.
Iz saopćenja historijske vijesti oćito je da je starija postojbina ljubuških Ibrulja grad Vrgorac,a kad je to tako onda su Ibrulji napustili to mjesto i naselili se u Ljubuški najkasnije prilikom predaje Vrgorca Mlečanima 1690.godine.Moguće je da je starenik ljubuških Ibrulja bio baš član one posade Vrgorca(14 vojnika) za koju sam već naveo vijest da je poslije predaja grada mirno izašla iz tvrđave i bila ispraćena prema Ljubuškom.
Izvor:Alija Bejtić:Ljubuški i ljubušaci u Kačićevu „Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga“
Pripremio:Kemal Mahić
Ibrulji
1983 Posjeta 2 Posjeta danas