Kemo naslovna

Proteklih petnaestak godina postavljamo ovo pitanje sami sebi.Ovo pitanje nam postavljaju naši prijatelji i poznanici u sredinama u kojima sada živimo.

Odgovora ima različitih,onih decidnih,onih razumnih,onih mudrijih i onih koji pripadaju „kancerogenom nacionalizmu“.

Ako odgovorimo „nisu“,dežurni kritičari i „komentatori“ će nas uvjeravati da „jesmo“(makar i u julu!).

Ako odgovorimo da smo tu gdje smo nekad bili, neko će nas pitati:“znate li šta govorite,kako brojka od 300 može biti brojka od 1850“?

Činjenica je da se dogodila krucijalna promjena,promjena koja opominje i koja nije rješenje nataloženih „silnica“ koje su eksplodirale ostavljajući bolne traume u dušama rasutih na sjevernoj polulopti.

Razlog ovoga teksta je u tome da smo u novim sredinama postali „izmiksani“ sa drugima i da se u tim sredinama trebamo tek izboriti da budemo nekakav faktor do kojeg  će neko i nešto držati.Ovakve reminiscencije dotiču se samo Sarajeva i ljubušaka koji žive u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Pokušaji da „Udruženje ljubušaka“ u Sarajevu bude pokretač i animator snažnije uloge ljubušaka u sarajevu nisu dali rezultate.Vjerovatno ih neće dati  jer ne postoji koheziona snaga koja bi ujedinila ljubušake na nekoj početnoj osnovi:zavičajno porijeklo,nacija,religija,kultura,humanost,standard i slično.

Prije 40-50 godina u Sarajevu nije bilo tako!

Doseljavanje ljubuških muslimana u Sarajevo je počelo nakon završetka Drugog svjetskog rata.S vremenom  ljubuški doseljenici su u novom gradu postali ugledni građani,rukovodioci,funkcioneri,direktori,upravnici…pa za nove pridošlice iz Ljubuškog nije bilo problema naći posao,stan i druge ljudske potrebe jer su iza njih stajali oni koji stigli prije njih.Svi ovi navedeni  su u međuvremenu umrli,ili su u penziji bez ikakvoga uticaja.Promijenila su se vremen!Danas,takvih ljudi  jednostavno nema a da su porijeklom iz Ljubuškog.Zato možemo žaliti za ovom generacijom iz 60-tih godina koji su ljubušake držali kao „malo vode na dlanu“.

Žalosno je gledati neke ljubušake u Sarajevu koji su bez posla,bez stana,bez identiteta čovjeka koji ima svoj dom.Od koga tražiti pomoć za egzistencijalna pitanja?Da li postoji institucija gdje rade „ljubuški kadrovi“ koji nešto odlučuju?Ako ne postoji „ljubuški lobi“ ne postoji niti hercegovački,jer je SDA nastavila sa politikom svoga vođe i uzora koji nije „preferirao“ništa ispod tunela Ivan.Ta „politika“tukne na djelovanje van usvojenih dokumenata i liči na paralelizam. Misle da mi to ne prepoznajemo,koliko prije dvadeset godina toliko i danas.

A mogli bi da se sjete Džemala Bijedića,Avde Hume,Husage Ćišića…Neka iščitavaju njihove radove,pa možda se i dosjete nečega što nam treba ispod Ivana.Autor je svjestan da je došlo do promjene političkog sistema i raspolaganja društvenom imovinom i da su mogućnosti djelovanja uskraćene i onim koji su dobronamjerni i koji bi se borili za opće dobro!

Moramo se podsjetiti  osoba koji su pomagali „rođenima“-došljacima u Sarajevo.Oni zaslužuju sjećanje i našu pažnju jer su svoju osobnost uložili u zbrinjavanje naših predaka koji su se doselili u Sarajevo.

Ovo je osobni izbor autora koji svakako treba biti proširen i učešćem naših čitalaca:

Ćerić(Mustafe)Hazim-direktor Fabrike duhana u Sarajevu.U doba njegovog rukovođenja fabrikom zaposlili su se u FDS Mahić(Šaćirage) Sehla,Konjhodžić(Muniba)Mehmed,Orman(Mehe)Hasa,Kadragić Enes i drugi.

Ćerić(Mustafe)Selam-komesar XVI  muslimanske brigade

DizdarevićFerid,pukovnik,zaposlen u Vojnoj komandi

Bilić Džemo,Bilić Salko,Bećirović Sakib-kinooperateri u sarajevskim kinima

Krehić(Feke)Ibrahim-direktor zavoda Mjedenica,najzaljubljeniji ljubušak u Ljubuški uGalaksiji

Lalić(Alije-Dolara)Mustafa-„majka svih ljubušaka“-Klinički centar Sarajevo

Bećirović Meho-koji je zaposlio Bećiroviće,Češke i druge

Konjhodžić(Mule) Munib-pomagao prilikom  zapošljavanju u saobraćaju

Konjhodžić Alija-kao sudski tumač njemačkog jezika „poslao“ mnoge u Njemačku,pa da plate kada se vrate iz Njemačke

Mesihović Mujo iz Vitine

Mahić Muharem-„gospodin“ u doba“ drugova“

Dr.Šaćir Ćerimović-liječenje ljubušaka koji su mu se obratili,lični liječnik Alije Izetbegovića

Mahić Hamo-Maka

Mahić(Alifendije) Mustafa-zapošljavanje na željeznici

Oni koji su bili politički moćniji nisu se baš iskazali a mogli su puno više i dalje:Dizdarevići,Mesihovići,Muminagići…

Postupajući civilizacijski i na nivou kulture koja nam obično nedostaje, želim ova svijetla imena osvježiti na zadovoljstvo njihovih porodica i potomaka i da postoje oni koji ne zaboravljaju!

Kemal Mahić

2800 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter