Ode stari uz Takale

Eh, eto mali, odoh ja uz Takale…

Kao malac 80’ dobio sam mnogo uspomena. Lijepih uspomena, a Ljubuški i sve oko njega je moja uspomena i bio je moj svijet. Najljepša uspomena je bila kad bi stari otišao na Žabljak kod Have na remi i kahvu…Ostane stari tako sa remijem i nekom strašnom ekipom gore na Žabljaku (Čovo, Hućo, Šaćko, Luka….i Hava naravno).

Stara mene pošalje da kažem starom da mora doći kući –  ili je večera ili je došao neko, ali moram starom reći da ide kući. Tako ti ga ja dođem gore i prišapnem starom da mama hoće da dođe kući. Onda će ti stari: “Hava, de malom jednu koktu i napolitanku donesi, Hućo će svakako večeras platit…

Ja sav sretan, te napolitanka, te kokta, te pogled sa one terase u vruće ljubuško ljeto, te neki tamo Hućo sve plaća… Kakva su to vremena bila… Evo dok ovo pišem sve suza za suzom. Ne, ne stidim se, nego mi nešto drago u srcu.

Stari je bio dobar čovjek, uvijek mi je govorio “sine more kako more”. Želio bih rado da sam nasljedio tvoju smirenost i strpljivost, nadati se je da će doći sa godinama… Dao si mi život i spasio ga više puta. Hvala ti tata! Čujem tvoje riječi, vjeruj mi… “Slušaj mali… odoh ja uz Takale, tamo me čeka jedna strašna ekipa … Šaćko, Hućo, Luka, Čovo… ali ovaj put ja plaćam…”

Tvoj Tara

 

Tarik Mušić

1050 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter