AZEMINA KREHIĆ: OSMIJEH

Bosim stopalima gazim

po zemlji rahloj i mokroj.

Kao da duboko u sebi

jecam pod pljuscima

ljubuških mirisa i trava…

 

Zasijavam spašenim osmijehom

lijehe u ovom kasnom proljeću.

Ruke postaju vjetar za svako cvastje i prašnike

 

Ko li će to

u zrelu davnu jesen

plodove tvog smijeha

i bosih mojih nogu

sretan ubirati?

 

1451 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter