Ali-paša Rizvanbegović je bio slavni vezir Hercegovine. Rođen je u Stocu 1773. godine, a pogubljen je (udavljen), bez ikakva suđenja, po naređenju Omer-paše Latasa kod Banja Luke 1850.godine. Ali-paša je ostao u našoj historiji kao jedan od najzaslužnijih i najslavnijih likova. Na stranu sada njegovo političko opredjeljenje i okretanje leđa Husein-kapetanu Gradaščeviću, jer kada se žrli pošteno o nekome pisati i spomenuti ga, treba posebno isticati dobro i dobra djela koje je taj kojeg spominjemo za života učinio, a Ali-paša je učinio za Hercegovinu toliko dobra da bi trebalo puno prostora da se to sve na jednom mjestu spomene.
Ali-paša je izdanak junačke i časne familije. U svojoj mladosti se istakao kao hrabar i nadasve mudar voskovođa i čovjek. Cijeneći njegove kvalitete, sultan ga je 1831. godine, nakon poraza Husein-kapetana Gradaščevića kod Sarajeva, postavio za hercegovačkog valiju i beglerbega. On je Hercegovinom upravljao sve do svoje mučeničke smrti, 1850. godine.
Bio je izuzetan državnik i reformator. Hercegovina može zaista samo njemu zahvaliti svoj tadašnji napredak i procvat. Ali-paša je jako dobro znao šta je prosvjeta i snaga znanje, pa je podigao veliki broj mejtefa i škola, a za više škole je iz cijele Bosne i Turske carevine dovodio tada najpoznatije učenjake da prenesu svoje znanje mladim ljudima Hercegovine. Zna se da je, u njegov vakat, u Hercegovini preko 95% muslimanskog stanovništva bilo pismeno. Tako je Hercegovina u tim vremenima postala najpismenija pokrajina Južne Evrope.
Ali-paša je bio čovjek mira, a veliki neprijatelj rata i nepotrebnog prolijevanja krvi. Uložio je ogromne napore i iskoristio svu svoju mudrost i diplomatsku okretnost da se jasno definišu granice između Hercegovine i Crne Gore, te Hercegovine i Dalmacije. Sa vladikom Njegošem je bio u jako dobrim odnosima, te su često delegacije iz Hercegovine odlazile u goste Crnoj Gori i Njegošu, a ovi su opet dolazili kao pravi prijatelji u Hercegovinu.
Veoma se dobro zna i to je zapisano u nizu historijskih dokumenata da je Ali-paša bio veoma pravedan i milostiv, posebno prema kršćanima. Uzimao je u zaštitu pravoslavno stanovništvo i sveštenike od zuluma i nameta grčkog vladike, a takođe je bio veoma sklon franjevcima, koji su mu na tome bili posebno zahvalni, o čemu svjedoči veliki broj pisama i dokumenata koji se čuvaju u franjevačkim arhivama.
I dan dans je poznata njegova izreka – “Kad puška ne puca, neka čekić i motika kuca.” Vođen tom izrekom i njenim pravim smislom on je preobrazio Hercegovinu i od nje stvorio pravi Misir. Lično je naredio i subvencionirao sadnju najkvalitetnijeg duhana, riže, smokava, maslina, vinove loze, badema, narova, limuna, trešanja i svego ostalog voća. Posebno je stimulisao i davao poreske olakšice ljudima koji su plantažno gajili voće i povrće. Iz Azije je uvezao najljepše vrste jasmina, u praksu je uveo gajenje svilene bube i proizvodnju svile. Zabranio je neplansko iskorištavanje šuma, a sam je, za primjer drugima, lično predvodio akcije pošumljavanja goleti i pustara. Shvatio je da je voda pokretač svega, te je uvodio plansko navodnjavanje i pretvaranje neplodnog zemljišta u najkvalitetnije parcele. On je čak iz Austrije pozvao najbolje stručnjake da dođu u Hercegovinu, da pomognu plansko navodnjavanje, odnosno hidromelioraciju, a Hercegovina je u njegovo doba dobila prvu vodenu pilanu na Balkanu, a kasnije još i nekoliko.
Takvim se čovjekom uvijek može podičiti cijela Hercegovina, jer je to bio pravi sin svoje domovine. Ljudi su ga voljeli ne samo zbog njegove pameti, mudrosti, brze bistrine, poštenja i pravednosti, već i zbog izrazite duhovitosti. On se nije nikada izdvajao iz naroda i kod njega se sa molbom i žalbom mogao obratiti, što se kaže, “i Vlah i Turčin”, bez ikakve razlike ili diskriminacije.
No, kad je u Bosnu došao njezin tadašnji najveći katil, serasker Omer-paša Latas, on na prevaru uhvati Ali-pašu Latasa, te naredio da ga se metne na magarca i to tako da je licem morao gledati tovaru u prkno. Tako su Omer-pašini Arnauti vodali tog velikog čovjeka nastojeći ga tako poniziti i uništiti mu autoritet u Hercegovini. Kada su jednog dana zanočili negdje kod Banja Luke, Omer-paša Latas naredi da se Ali-paša na spavanju udavi, što su njegovi Arnauti i uradili.
Nadan Filipović
Izvor: www.bosnjackooko.com