Istaknutom bosnjackom novinaru i piscu,našem Ljubušaku iz Pobrišća,Mahmudu Konjhodžiću, Branko Semiz iz Mostara,koji je imao rodbinu u Ljubuškom i poznavao mnoge Ljubušake ,pričao je da je ne tako davno na Trebižatu postojalo jezero ispod sadašnjeg vodopada Kravica.
Evo dijela te istinite priče:
«…niže Ljubuškog polja nastavljaju se u kanjonu Trebižata mala poljica od Baščine sve do velikog vodopada Kravica,dokle rijeka teče također skokovito oko pet kilometara,kroz ta poljica tamo gdje se roštilja svake godine.
Veličanstveni vodopad Kravica kod Ljubuškog,visok preko 23 metra,oko polovine prošlog stoljeća nije bio ni tako velik,ni toliko lijep.Niže vodopada rijeka je bila stvorila jezero ,dugačko skoro dva kilometra,a obale su mu bile samo suro strmo stijenje.Vlasnik terena oko vodopada ,gdje su i danas stare vodenice i stupe za valjanje sukna,a nekad su tu bile i ljuštionice ljubuškog pirinča,bio je Ristan Semiz-Malan iz Ljubuškog ,čovjek malena rasta,ali neobično poduvatan i pametan.
Iako bez ikakve tehničke naobrazbe,Ristan je zamislio i ostvario veliki tehnički poduhvat:isušio je jezero ,a time i poljepšao vodopad i čitav ovaj predio.
Jezero je,ustvari,nastalo nekad davno ,kad je jedan veliki brijeg kod sela Zvirovića,gotovo zaustavio rijeku pa je voda vrlo sporo otjecala kroz uzane prolaze.Ristan je,po svom «projektu»,na ovoj prirodnoj prepreci poduzeo znatne radove.Probijen je na dva mjesta kameni brijeg ,a novim probijenim koritima jezero se počelo izlivati.Konačno je,umjesto jezera,nastala rijeka običnog toka.Kako je Ristan i predvidio,dno jezera bila je plodna zemlja,dotada poplavljena.Tako je Ristanu,pošto je ispustio jezero,ostalo malo polje sa dosta plodne zemlje…»
Tako je,umjesto dubokog jezera sa stjenovitim obalama i malim padom vode,nastao visoki slap Kravica.Rijeka je dalje njegovala sve ljepše oblike od sedre i mahovine,tako da je danas Kravica jedan od najvećih i najljepših naših vodopada.
Koliko smo se puta kupali na Kravici,a da nismo ni pomislili da je tu bilo dno nekada velikog jezera,niti smo slutili da se pored stupa za valjanje sukna,koje i sada,valjda,postoje,nalazila ljuštionica ljubuškog pirinča i da samim tim na ljubuškim soframa često nalazio,pored drugih jela, i pilav.
Kažu da je preko prokopanih dijelova brda bio izgrađen i most i da je srušen poslije jedne velike poplave Trebižeta.
U svojoj hronici o ljubuškom kraju Mamud Konjhodžić u više navrata spominje Ljubušaka Ristana Semiza.Zvali su ga «Malan «zbog malenog rasta.Bio je vrlo prisutan u javnom životu,svoga,ne zna se,da li i rodnog grada.Ristan je darovao svoju njivu « Bare »,ispod Lalića kuće na Vodici ,za izgradnju srpske pravoslavne škole i groblja,sudjelovao je redovno u davanju dobrovoljnih priloga za sirotinju i bolnice,zalagao se za otvaranje prve osnovne škole u gradu «za vrijeme stare Austrije». Bio je vrlo imućan.Kod vodopada Kravica imao je kuću i ljuštionicu ljubuškog pirinča ( ljubuški pirinač na tržištu poznat kao «Ljubušak» tada se vrlo uspješno gajio na Ljubuškom polju,i bio je,kažu,vrlo ukusan,bolji od uvoznog ).Za vrijeme poplave Trebižata 1868.godine,voda je uništila ljuštionicu i kuću i odnijela preko sto tovara (preko 10 tona ) pirinča.Ristan je stanovao na Vodici.Živio je 90 godina,umro je u Ljubuškom 1890.godine.
To što je Mahmud tvrdio,učinilo mi se nevjerovatnim.Ali,prelistavajući bosanski list «Nadu» iz 1903.godine,naiđem na sliku vodopada Kravica njemačkog slikara Waltera Lea Arndt-a.Nisam mogao utvrditi koje godine je slikana,jer to nije navedeno.Kasnije sam saznao da je slikar Arndt boravio u Sarajevu od 1895.do 1903.godine i da je zajedno sa svojim bratom i drugim njemačkim slikarima izdao mapu sa 24 motiva iz naše zemlje.Bio je i u Mostaru ,Stocu,ali ne vjerujem da je bio u Ljubuškom,jer je u naslovu navedeno da je vodopad «kod Čapljine».Kako se vidi,bio je izuzetan crtač.Vodopad je mnogo širi,niži,a očigledno je da je ispod njega postojalo jezero.
Pripremio
Halid Sadikovic – Lido