(Neka to ne bude pjesma,ali barem govorim što osjećam)
Sada bi bila potrebna revolucija,ali hladni su oni koji su nekad bili vreli.
Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomoć Evropu u koju je povjerovala,
Oni zijevaju.
Kad njihovi državnici biraju podlost,ne čuje se glas koji bi to imenovao.
Lažna je bila pobuna mladosti što se zanosila obnovom Zemlje i to pokoljenje
Samo sebi sad izriče presudu.
Primajući ravnodušno vapaj onih što ginu,jer su to mračni barbari,što se
Međusobno ubijaju.
I život sitih više vrijedi nego život gladnih.
Sad se vidi da je njihova Evropa od početka bila opsjena,jer njena vjera tjera
I temelj i ništavilo.
Ništavilo,kao što su ponavljali proroci,rađa samo ništavilo i opet oni će biti
Kao marva vođena na klanje.
Da bi zadrhtali i u posljednjem trenutku uočili da će otad riječ Sarajevo
Značiti istrebljenje njihovih sinova i obešćašćenje njihovih kćeri.
Pripremaju to uvjeravajući sebe:”Mi smo barem bezbjedni”,a međutim ono što će ih srušiti dozrijeva u njima samima.
Berkeley,august 1993.
—Pjesma je prvi put objavljena u poljskom nedjeljniku Tygodnik Powszechny,u augustu 1993.g.S poljskog preveo Čedo Kisić.
Izvor:I nakon svega Sarajevo
Izbor:Kemal Mahić