Orbini Mauro(Mavro)/druga polovina 16.stoljeca-1614/ je dubrovacki benediktanac i historicar.Poznat je po djelu „Kraljevstvo Slavena“.Iz njega izdvajamo opis smrti bosanskog kralja Stjepana Tomaša:
Tomaš se izvana prikazivaše saveznikom,a zapravo bijaše naklonjeniji Turcima.Na koncu to i bje razlogom što izgubi i kraljevstvo i život.Turski car Mehmed II.bijaše,naime,krišom došao u Bosnu uhoditi i vidjeti tamošnje utvrde,pa kad se zateknu u Jajcu,kralj Tomaš ga prepozna i,u skladu s obicajima toga puka,pobratimi se s njim i pusti ga da slobodno ode.
Kad glasi o tome dopriješe do ugarskog kralja Matije,onaj se htjede svakako domoci Tomaša,no videci veliki njegov oprez,potajice posla svoje ljude da nahuškaju protiv njega sina mu Stjepana i brata Radivoja,kako bi se za dobrobit kršcanstva oslobodili toga vjerolomnog kralja.Obeca im zauzvrat da ce im pomoci pri preuzimanju vlasti nad kraljevstvom.
Od tih Ugrinovih rijeci i ponuda usplamije srce mladica,koji po prirodi bijaše castohlepan,te on smjesta prihvati prijedlog.Kralj Tomaš bijaše otišao u Hrvatsku u napad na Bjelaj,pa kad,osjetivši slabost,leže u postelju,sin njegov Stjepan,zajedno s Radivojem nasrnu nocu na njega i zadavi ga.Njih dvojica zatim razglasiše kako se kralj ugušio od neke stare bolesti,cemu se na neko vrijeme povjerova,sve dok jedan Radivojev štitonoša ne otkri sve kraljevoj udovici Katarini.Ona smjesta izvijesti o tome Mehmeda,moleci ga da u ime naklonosti koju bijaše svagda pokazao prema njezinu mužu dode s vojskom i progna iz kraljevstva ocoubojicu,te da vlast njoj prepusti dok je živa.
Mehmeda ta vijesti silno rastužiše,no kako u to vrijeme bijaše sprijecen važnim poslovima,odgovori joj da ga nepravedna i okrutna smrt njezina muža strašno tišti,obecajuci joj da ce,buduci da je trenutno sprijecen,prvom prilikom ispuniti njezine zahtjeve.Cim se bijaše oslobodio tih svojih briga,Mehmed ude s vojskom u Bosnu i ne uciniše ništa drugo osim što pohara zemlju i odvede u zarobljeništvo velik broj ljudi.
Katarina,vidjevši to i shvativši da je prevarena,ozlojedena napusti Bosnu i ode pravo u Ston,gdje se zadrži tek nekoliko dana,a zatim se zaputi u Rim,gdje i umre.