Sa srcem na rukama, Munib Delalić

Kategorija: Munib Delalic    
    Objavljeno subota, 23 Juli 2011 20:42
    Klikova: 478

munibdelalic

Molim Vas, gospodine, recite, ali

ukratko, kako Vam je ovdje?

Ovdje? Ukratko? Pa sve teže mi je ovdje

ukratko da kažem to što sve jasnije vidim.

Sve manje me nada drži što više istinu lažem.

I dugo mi je, sve, i kratko. Znate. Što bliži si

jednoj zemlji od druge si sve dalji.

Ali…

Nekome se bar pola oprosti, pola u vodu

baci, a meni se sve na leđa natovari, sve

do gole kosti.

Da, ali…

Ali oni koji mogu, ništa ne znaju, i to je ono

što me strašno muči. Ne znaju da je kasno

kad se dogodi, kasno da se tad uči.

Imate pravo, Vaš će plameni angažman

svakako biti upamćen, svako je Vaše slovo

poštenih namjera bilo.

Ma pustite to, bilo pa prošlo.

Što se više jednoj zemlji primičeš, rekoh

vam već, od druge si sve dalji. Ne možeš

mladiću više no što možeš,, pa da se sve

pred tobom skine. Starost je nepotkupljiv

sudac, ona prema pravičnoj presudi vodi.

I tu vam to o čemu govorite ništa ne znači.

Staro govno, to valjda znate, ne snrdi.

Lijepo ste to rekli. No, možete li nam za kraj

pročitati jednu Vašu pjesmu.

Ma odavno vam pjesme i ne pišem

A ako štogod i napišem, možda je čudno,

napišem da bih zaboravio. Vidite, mladiću,

ne postoji sve što živi. Tako i pjesma.

Poezija je, znate, poziv za mlada čovjeka.

I svaki put kad zapjevam, nešto se od mene

otkida. Na strašnim sam ti mukama. Što bliže

sam kući, srce mi sve više umire na rukama.

Pa zašutim, ponadajući se da bar tišina još

čednost nije izgubila. I strah me je, da znate,

i pomisliti: Kad zemlju na te bace, niko da te

ni tad od gamadi spasiti ne može. A opet,

kad se sjetim da ne živi sve što postoji…

Ponekad je, znate, utješan osjećaj

da ti bar smrt lijepo stoji.

Munib Delalić

2262 Posjeta 1 Posjeta danas