Početkom sedmog stoljeća Arapski poluotok bio je na periferiji dešavanja tadašnjeg svijeta u kojem su dominirale dvije super sile,Bizantija i Perzija.Ipak,uskoro će se na tlu vrelih pustinja Arabije pojaviti jedna nova sila,predvođena čovjekom imena Halid ibn Velid,čovjeka koji nikada nije izgubio bitku.
Halid ibn Velid je rođen u Mekki 592.u plemenu Kurejši,istom plemenu u kojem će se roditi pastir i kasniji trgovac Muhammed,sin Abdullaha,sina Hašima.Pleme Kurejši bilo je najvažnije arapsko pleme,s obzirom na to da su upravljali Kabom,svetim mjestom svog naroda.Takav povlašteni položaj stvarao im je veliki ugled i donosio mnogo prihoda od hodočasnika koji su svake godine dolazili sa svih dijelova Poluotoka.Pojava poslanika Muhammeda bila je trn u oku Kurejšija,koji su se plašili,prije svega,da će nova monoteistička vjera uništiti njihovu ekonomiju i učiniti ih beznačajnim među arapskim plemenima.Poslanika Muhammeda su prvo pokušali „urazumiti“,zatim podmititi,a potom prijetnjama i nasiljem protiv njegovih sljedbenika slomiti novi pokret,koji je ubrzo uhvatio korijen u rivalskom Jesribu,odnosno Medini.Protiv Mdine su Kurejšije vodile nekoliko bitaka,poput bitke na Bedru,koju su muslimani dobili,bitke na Uhudu,koju su Kurejšije dobile pod komandom Halid ibn Velida,te bitke na Hendeku(jarku) također pod komandom Ibn Velida,koja je završena bez pobjednika.
Savremenici kažu da je poslanik Muhammed bio impresioniran vojnim znanjem Halida ibn Velida,te njegovim držanjem u toku borbe,što je saopćio i njegov bratu Velidu ibn Velidu tokom pregovora između Mekke i Medine.“Čovjek kao što je Halid,ne može se držati dalje od islama još dugo“,rekao je tada Poslanik.
Vrlo brzo,krajem maja 629.Halid Ibn Velid će stići u Medinu i primiti islam.
To će imati nesagledive posljedice po novu,mladu vjeru i njeno širenje.Pod komandom Ibn Velida već iduće godine muslimani osvajaju Mekku.Ibn Velid se ovdje ne zaustavlja,te će ubrzo pod muslimanskom rukom biti cijeli Arabijski poluotok,ali sve će to biti malo za vojskovođu kao što je Ibn Velid.
Već 633.on nanosi poraz za porazom moćnoj Perzijskoj armiji,zauzimajući Irak.Dok se još tamo uspješno borio,dobija naredbu od halife Ebu Bekra da krenu u vojni pohod na Siriju,tada pod kontrolom Bizantinaca.U septembru 634.g.u muslimanske ruke past će Damask.Tokom bitke stići će vijest da je umro Ebu Bekr i da je novi halifa hazreti Omer.
Omer i Halid ibn Velid nikada nisu imali dobre odnose.Čim je stupio na dužnost,Omer je Ibn Velida razrješio dužnosti vrhovnog komandanta muslimanske vojske.To je emotivno pogodilo Velida,ali je to nekako pretrpio.Nastavio je dobivati bitku za bitkom,njih više od 100,osvojivši Bejrut,Jeruzalem i cijelo područje današnjeg istočnog Sredozemlja.Ipak,dva incidenta su bila ono što je Omer čekao.U jednom je Ibn Velid optužen za korištenje alkohola,a u drugom za nezakonito trošenje novca iz državne blagajne.Iako je Ibn Velid bio veoma popularan među Arapima i svojim vojnicima,to ga nije spasilo od prokazivanja i izbacivanja iz vojske 638.godine.
-Ja nisam otpustio Halida jer sam na njega bio ljut ili zbog njegovog nepoštenja.nego stoga što su ga ljudi slavili i bili zavedeni.Bojao sam se da bi se ljudi oslonili na njega.Želio sam im dati do znanja da je Allah taj koji nam daje pobjedu i da ne bi na Zemlji smjelo biti nereda-opravdavao se halifa.
To je bio kraj vojne karijere Halida Ibn Velida,a sve lažne optužbe su ga psihički dotukle.
—Borio sam se u tako mnogo bitaka tražeći mučeništvo,tako da nema tačke na mom tijelu bez ožiljka ili rane od koplja ili mača.I sad sam tu,umirem na krevetu poput stare kamile.Neka oči kukavica nikad ne miruju-rekao je na samrtnoj postelji,u sirijskom gradu Homsu godine 642.
Izvor:AZRA