Ilko

Kategorija: Kemal Mahic    
    Datum kreiranja nedjelja, 13 Juni 2010 10:10
    Datum posljednje izmjene nedjelja, 13 Juni 2010 10:10
    Objavljeno nedjelja, 13 Juni 2010 10:10
    Klikova: 873

Kemo naslovna

U studenskim danima Biuk Tonco i autor ovih redova smo cesto sjedili u bašti kafane  ,,PARK”.Jedne proljetne noći konobar nam je donio pice rekavši: ,,ovo vas časti gospodin koji sjedi preko puta vas”.Mi smo klimnuli glavom u znak zahvale.Potom sam pitao Tonću.,,Ko je ovaj gospodin”.

On mi je objasnio:to je Ilko Tomic koji stanuje na Humcu,gdje sam i ja stanovao sa ocem i majkom u prostorima ,,Seljačke sloge”on je završio pravni fakultet i zeli da bude advokat”.U kasnim kazivanjima sam saznao da Ilko neće postati advokat pa će se opredijeliti da bude tumač njemačkog jezika.Razlog je bila zatvorska kazna koja je bila prepreka svima koji su željeli da rade kao advokati ili sudije.

Kao sudski tumač Ilko je radio sa našim radnicima koji su boravili u Njemačkoj,Austriji,Svicarskoj.Tako se susretao sa galerijom likova iz zapadne Hercegovine,iz Bosne i Dalmacije.Radnici su trazili zaštitu svojih prava,penzije,bolovanja,dječije doplatke…Ilko je stručno zadovoljavao njihove potrebe.Izvrsno je prevodio akte iz Njemačke i pravno usmjeravao svoje klijente.Srećom imao je posla sa ,,pravnom drzavom”(Njemackom)pa je postizao izvrsne rezultate u odbrani prava svojih klijenata. Zato je postao popularan u ,,našem svijetu ”obljubljen, i  pozeljan u drustvu.

slika24ilko

Pored svoje kancelarije na Humcu,Ilko je u pocetku primao svoje klijente sa papirima u kafani “Kod Čome.”Ponekad se vidjelo za njegovim stolom desetak klijenata.Kada je Čomo zatvorio kafanu ,Ilko se prebacio sa prijemom svojih klijenata “Kod Omera” gdje je dolazio svakodnevno do svoje smrti 2002 godine.U ovu kafanu je ritualno dolazio oko 10-11 sati.Uvijek je sjedao za svoj stol,ako nije bio zauzet.Ritual bi se sastojao od ispijanja kafe onako kako bi je ispijali 70-godisnjaci.Zapalio bi cigaretu,povukao nekoliko dimova i onda bi sa obje ruke uhvatio fildzan i prinosio ga ustima.Rijeci se nisu izgovarale,dok se nebi porucila druga kafa.Boravak u ovoj kafani za njega je bio svakodnevni ispit jer se trazilo njegovo misljenje,stavovi.Svjestan toga Ilko je sve prebacivao na salu,seksticke izjave o ljepoti,hrani,picu,zenama.Bio je mudriji od onih koji su ga promatrali kao bivseg politickog zatvorenika.Ponekad,kada bi raspolozenje uhvatilo maha,Ilko bi presao na zestoko pice kako bi sala  i smijeh bili dominantni u citavoj kafani.

Jedna anegdota govori  mnogo o  njegovom iskricavom i leprsavom duhu.Prilikom ispijanja prve kafe,kada bi Ilko sutio i uzivao,jedan klijent ga upita krajem 80-tih godina:”Isusa ti Ilko sta je to DNK,cujem na svakom koraku se o tome govori.”Ilko ga pogleda i rece:”Cujes, da ti ne bih pricao i objasnjavao-to ti je odmah do Boga,dakle Bog pa DNK.”

Druga anegdota kaze kako je Ilko docekao uvazenog humanitarca iz Zagreba prilikom njegove posjete samostanu Humac. Ilko je prisao imenovanom pruzio ruku i rekao: ” Ilko Tomic, ustasa iz Bleiburga! A, humanitarac mu je odgovorio: ” Slobodan Lang, Jevrej iz Jasenovca!” Ilko je zagrlio Langa i pozvao ga na pice.

Kada bi se “ucefilo” Ilko bi castio vise puta citavu kafanu,dajuci i zarađeno i nezarađeno.Kad je Ilko imao,svi su imali.Dobrocudan i human,uvijek bi udijelio nesretnim i ojađenim,koji su skoro  redovno dolazili po “porciju”, a on nije zalio pa su takvi za casak saznavali da je Ilko u kafani.Oni malo visperniji nanjusili bi da Ilko ima novaca i onda bi ga vodali na “karte”,gdje je Ilko obicno bio gubitnik.

Boraveci u zatvoru Ilko se sprijateljio sa Nović Zijom,advokatom iz Zagreba.To je bilo prijateljstvo koje si oni prenijeli na svoje narode vjerujuci da samo zajednicki mogu doci do zeljene slobode.U to su mnogi vjerovali pedesetak godina ali manjinski drugi su izabrali “drugu decu” za saradnju i onda se desilo sto se desilo na razocarenje vecine i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Ilko je imao divnu sestru po imenu Fila Ćorluka.Ona je zivjela  ispod apoteke i njena kuca se nalazila na nekadasnjem prekidu asfalta prema Gimnaziji.Kulturna i civilizovana odavala su utisak prave gospode sa stilom i pedigreom.Rado smo se susretali podjelivsi rijeci nade i ohrabrenja pitavsi je uvijek za drage kcerke koje zive u Zagrebu.Rijec je o Ireni i Dubravki Ćorluka.Sa mnogima koji su sada u dijaspori Irena i Dubravka su pohađali razrede osmogodisnje skole i Gimnazije.Ostale su u prijatnoj uspomeni i dragom sjecanju.Fila je umrla 2004. godine odnijevsi sa sobom jedan dio ljudskog bogatstva naseg grada.

Zbog raznih razloga proizvedenih ratom nismo se mogli oprostiti od Ilke 2002. Godine. Iako to ne bi nista promijenilo,ostaje zal u nama jer smo izgubili dragog sugrađanina, a na horizontu ne vidimo Ilkinu zamjenu.Njegov osmjeh,blagost i ljudskost ne mogu se  zaboraviti.Nadamo se da ce među njegovih deset unuka biti jedan koji ce biti kao nama dragi gospodin Ilko Tomić.Ovo sjecanje izrazava iskreni pijetet prema Ilki i obitelji Tomić.

1729 Posjeta 1 Posjeta danas