U prvoj polovici 1928. godine Jugoslavenski list je objavio seriju Sadinih tekstova o liječenju ljekovitim biljem i najavio izdavanje knjige u vlastitoj naknadi . Knjiga se mogla nabaviti pretplatom po cijeni od 50 dinara već u junu 1928.godine
U aprilu 1928. godine Sado je izjavio da je knjiga u glavnom njegovo djelo , a nešto će biti unešeno i od drugih narodnih ljekara . Knjiga će biti velika , korisna i poučna osobito za naš prost svijet , gdje se ljekarska pom oć nije u mogućnosti brzo dobiti . Tu će biti svega onog što je do sada Jugoslavenski list donio i neke nadopune koje do sada nijesu objavljene.
Kako navodi izdavač , knjiga ima 320 stranica velikog oktav formata , 5o slika ljekovitih bilina u bojama , te preko 800 savjeta kako se liječe razne bolesti ljekovitim biljem .
Jugoslavenski list 1928 ; 89 : 3 i 136 : 6 .
Uprava lista upozorava kupce da ne traže knjigu direktno od autora , jer je on ” toliko preopterećen poslom oko bolesnika da jedva savladava najvažniju , neodgodivu korespondenciju ” . U to se lično uvjerio urednik lista koji je ovih dana posjetio Sadu da s njim uredi građu i izvrši posljednje pripreme za izdavanje knjige .
Jugoslavenski list 1928 ; 105 : 5 .
Iz originalnog predgovora prvog izdanja
U dvanaestom izdanju knjige 2002. godine nedostaju neki dijelovi teksta predgovora prvog izdanja knjige doslovno objavljenom u ” Jugoslavenskom listu ” od 7 juna 1928 godine . Kako je jedino na tom mjestu Sado izložio svoja shvatanja i stavove narodnog ljekara , zanimljivo ih je danas , sa vremenske distance od preko 80 godina , objaviti , bar za one koji žele saznati više o Sadi .
Sado je uvijek govorio da je ” iskustvo bolje od velike nauke” , ali nije time potcjenjivao značaj teorije . On priznaje da nekim lijekovima ne zna sastav , ali zna da pomažu .Taj dio teksta isključen je , vjerovatno , iz bojazni da narušava Sadin autoritet narodnog lekara :
Kad god na to mislim , uvijek mi padne na pamet događaj koji mi je u Mostaru pričao jedan stari hadžija . Bio vam neki glasoviti profesor na sveučilištu koji je podučavao u bilinama . Putovao on sa svojim učenicima i došao u Hercegovinu . On je znao , kako koja bilina izgleda , kako i gdje raste , kakav joj je list , koliko joj cvijet ima latica i prašnika , kakovim plodom rađa , kakovu zemlju ljubi , kad se sije i presađuje , od čega se sastoji , kad dozrijeva , kako se bere i za što sve služi . I kad je on sa đacima došao u proljeće u jedno hercegovačko selo i pogledavao silne nasade duhana , upita on hadžiju : ” kakova je to osobita vrsta salate , da je tako rijetko presađujete “?
Niko pametan neće kazati da je ovaj profesor bio neznalica , nego će se odmah dosjetiti , da on u svom životu nikad do tada nije vidio struk duhana , a jer se duhan i salata presađuju u isto doba , a ima i neke sličnosti , ne gledajući pomljivo , zamijenio je jednu bilinu za drugu .
Ja otvoreno priznajem da neznam mnogo puta dati razloga , zašto podjekoji lijek koristi , niti li sam u stanju da vam rastumačim od čega se on sastoji , ali znam da on pomaže . Bilo je tako i bolesti za koje se nije znalo kako i od čega nastaju , pa ipak im se našao siguran lijek . To sve prepuštam onima koji se s tim bave , a meni i Vama , dragi čitaoci , nije do toga da znamo , zašto lijek pomaže , nego nam je glavno da on liječi , da povraća izgubljeno zdravlje .
Sado je 1928.godine tvrdio da ” naučna medicina skoro sve svoje znanje crpi iz narodnih lijekova ” i da i dalje postoje biljni lijekovi koji nisu naučno istraženi . Taj dio isključenog teksta glasi :
Ali isti ovi liječnici će dozvoliti da ima lijekova za koje oni još nisu ni čuli , te da se narod liječi od bolesti biljnim lijekovima , za koje naučna medicina još ne zna , nego se laća noža i tamo , gdje se bez njega može proći.
Po Sadi , za medicinsku dijagnostiku treba imati ” jedno unutarnje osjetilo ” . Njegovo originalno mišljenje o ulogi intuicije u dijagnostici , iako je možda smetalo nekom uredniku-laiku , nije trebalo isključiti :
Tu treba dubokog promatranja bolesnika,treba ući u njegovu dušu i pokrenuti na rad jedno unutarnje osjetilo , koje kanda sjedi više u srcu nego u moždanima i nameće se razumu kao neodoljiva slutnja , koju je lakše osjetiti nego li opisati . Ali o tome , dragi čitaoci , nije ovdje mjesto da Vam pričam , nego ako dragi Bog dade zdravlja , a moji bolesnici puste mi slobodna vremena i potrebita odmora , ja ću zgodnom prilikom iznijeti sve što znam o tome , kako raspoznajem pojedine a osobito unutarnje bolesti , koje često i najvrsnijem liječniku ostaju skrivene .
Sado nije mogao sakriti ogorčenje zbog kampanje ljekarskih krugova protiv njega i neutemeljenih sumnjičenja . Dio teksta koji slijedi isključen je da bi se smanjile tenzije između pobornika narodne i zvanične medicine koje su 1928. godine dosegle vrhunac :
Ovakvim postupkom nastojao sam izbjeći svim mogućim prigovorima i hajci , koja je osobito u zadnje vrijeme proti meni povedena . Ja preko ovih progonstva prelazim tihim smješkom duševne sreće i zadovoljstva primajući svaki dan hrpu pisama punih priznanja od mojih ozdravljelih bolesnika . Njihovo zdravlje ispunja me veseljem , zadovoljstvom i srećom , koje ne može da pomuti nikakovo sumnjičenje i proganjanje . Naprotiv,postupak prema meni više me puta od srca razigra i udobrovolji .
Sado ističe da su ga najviše sumnjičili u liječenju bolesnika sa lošom prognozom :
Tako su mi jednom predbacili da sam liječio čovjeka koji je imao raka i da je on umro . Prvo svega , žalibože , meni mnogi ljudi dolaze prekasno , kada ljekari dignu s njih ruke . Ovako beznadnih slučajeva opetuje se svaki dan . Ovim nevoljnicima , kojima i liječnici daju bilo kakav lijek , da ostanu u uvjerenju , da im se može pomoći , može sam Bog da pomogne , pa nekoliko riječi utjehe sa moje strane i pokušaj da ih spasim sredstvima , koja su gdjekada čudesno djelovala , svakako im ne mogu škoditi , nego , naprotiv , ulijevaju im nadu i razvedre potištenu dušu . Ako im je suđeno da promijene svijet , niko se ne može proti tome oprijeti , ni ja , ni svi liječnici ovog svijeta . I ovi teški bolesnici umireni umiru , a dobra nada im skrati i olakša teške muke prije smrti kojoj niko ne uteče i koja je jedina pravda na ovom svijetu . Sa svojom krivnjom nikoga nijesam u grob svalio , a naravno je , da više bolesnika umire nego li zdravih , pa nije niko pametan dosada prigovorio liječniku , ako njegovi bolesnici umiru , kad bi i bez njega može biti mnogo ranije uginuli .
Na kraju predgovora nedostaje tekst sa Sadinom zahvalom vlastima da ipak nailazi na razumijevanje u svom radu i obećanjem da će napisati još jednu knjigu o čuvanju zdravlja :
Mene tješi da nisam sam koga su progonili . I pokojni Pelagić imao je okapanja . Danas nema kuće u Srbiji koja ne drži njegovu knjigu . Narodnim ljekarima u Austriji i Njemačkoj država ide na ruku , a , hvala Bogu , i u našoj obljubljenoj otadžbini dozvoljava vlast da nesebično mogu pomagati bolesnom ljudstvu svojim slabim silama .
Kao što svemu ima kraja , neću ni ja dugo živjeti , pa ovim djelom ostavljam u amanet mome narodu dio svoga znanja i iskustva , a dade li mi Bog zdravlja gledat ću da u pučkom jeziku sastavim knjigu , kako da očuvamo zdravlje i izbjegnemo raznim bolestima .
Sadik Sadiković o metodi svoga liječenja . Interesantan predgovor knjizi ” Narodno zdravlje ” . Sadiković o ljekovitim bilinama . Kako treba da žive ljudi . Kako Sadiković raspoznaje bolesti . Jugoslavenski list 1928 ; 133 : 9 ., od 7. juna .
HALID SADIKOVIĆ
Administratori koriste priliku da uz ovaj lijepi tekst nasega Lide, o ovoj rijetkoj knjizi, iskoristimo za jednu obavijest svim nasim ljubusacima i posjetiocima ove stranice.Radi se o tome da raspolazemo sa vjerodostojom informacijom da je u pripremi ponovno izdanje ove cuvene knjige “Narodno Zdravlje”.Izdavacka kuca “Libris” iz Sarajeva priprema stampanje nove serije ove knjige i nadamo se da ce u martu biti u slobodnoj prodaji.Prilika za sve koji ne posjeduju ovu vrijednu knjigu da je imaju u svojim kucama.