Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja petak, 04 Juni 2010 07:09
Datum posljednje izmjene petak, 04 Juni 2010 07:09
Objavljeno petak, 04 Juni 2010 07:09
Klikova: 2492
Eto , mi zivimo upravo “u relativnom miru” i – drustvu koje je osudjeno da zivi sa
elitnom manjinom koja sve – relativizira
i na tome zasniva svoju popularnost , svoje bogatstvo (u prvom redu materijalno) i
svoju dominaciju nad vecinom. Zato ovaj moj napis nema za cilj da vam sto blize pridjem , cijenjeni citaoci , nego
da vas (iz pristojne udaljenosti) ,u prvom redu , UZNEMIRIM .
Da se tako POSVADITE SA SAMIM SOBOM . Nesto kao – u skladu sa onom KRISTOVOM :
NISAM VAM DONIO MIR – NEGO MAC !..
Jer , covjek nikome ne moze da donese mir , ako sam sa sobom ne zarati . Ako u sebi
ne nadje snage da sam sebe otjera u…p…
Tako cete , ujedno , bolje razumjeti velikog putopisca EVLIJU CELEBIJU koji je
napisao da je LJ ubuski , zapravo ,
“PAKLENI ZAVICAJ”..!
Cast svaka EVLIJI , ali mislim da on nije sasvim u pravu . Ili nije , bar , uvijek
! Naime , u pojedinim epohama –
Ljubuski je bio i – VISE OD PAKLENOG ZAVICAJA . I tada su se formirale nase “KRIVE
DRINE”, koje su , kasnije ,generacije ispravljale , ali – ne u varljivoj nadi da ce te DRINE ispraviti , nego u sigurnom uvjerenju da KRIVE DRINE nikada
i ne treba prestajati ispravljati … Tako je zivot obicnog , postenog , malog
ljubuskog covjeka – na ovoj maloj
vjetrometini ( dijelim i vukojebini) , proticao u nekoj vrsti permanentnog rata – i
u ispravljanju KRIVIH DRINA .
I zavrsavalo se to mirom tek- na grobljima , i u haremima …Pa ni tamo nisu imali
mira od onih koji ruse ..
Nisu imali mira od onih koji ruse , cak ni u groblju . Od rusenja i eksplozija .
Jer , ljudi se dijele i na one KOJI GRADE – i ONE KOJI RUSE !
Tako legenda kaze da je vrli SEJO MESIHOVIC koji je u Vitini ostao sam (u proslom
ratu ) – sav izbezumljen ( i malo poremecen) ,nocu – potrcao prema DZAMIJI koja je gorila . Sakrio se u cosak dvorista , ispod male ,inprovizirane minare – bijen vjetrom
i vrucinom od pozara , koja je nadolazila sa sve snaznijim udarima bure . U jednom
trentku , slomile su se i pregorjele dzamijske grede – koje su mu priprjecile put i otstupnicu…
Zatecen ovom iznenadnom situacijom , SEJO se poceo penjati uz male stepenice
minijaturnog minareta da bi skocio preko zida na drugu stranu…
Odjednom , penjuci se i gledajuci prema nebu – onako u kosmaru – opazi ZENU
U PREKRASNOM AMBIJENTU OBLAKA , koja je silazila – cinilo mu se – pravo sa neba
prema njemu . SEJI se ucinilo da cudna prilika silazi direktno sa neba…sa NEBA , i u drustvu sa
ANDJELIMA..MELEKIMA…
Prestrasi se i poce da drhti …
Covjek se skamenio od cuda i straha . Ali , ta cudna stvorenja su pristigla i
zastala , lebdeci iznad njegove glave…SEJO se trze !
A onda cuje i rijeci :” NE BOJTE SE..NE BOJTE SE – JA SAM i VASA MAJKA…JA SAM i
VASA MAJKA MARJAM…NE BOJTE SE…NE BOJTE SE” !!!
Ustrasen , on pomisli da mu i jedino tako – samo sa neba moze da stigne prava
pomoc..!
Tijelo mu se ukoci sa pogledom gore…GORE !..
Prividjenje se samo jos nasmijesi i poce da odlazi . Vertikalno – prema oblacima …!
Seju oblise suze…i zamagli mu se vidik .
A prividjenje je nestajalo , udaljavajuci se prema nebu , dok se ne pretvori u malu
, zlatnu svjetlecu tocku…I ugasi se…
A rijeci su i dalje odzvanjale u njegovoj glavi , kao i maloprije : NE BOJTE SE….!
– NE BOJ TE SE…! NE BOJ…!
Sejo se nasao na jednoj od stepenica malog minareta opkoljen vatrom . Vatrom
“PAKLENOG DIJELA ZAVICAJA”.
Vatrom koja je , poslije odlaska njegovog prividjenja (on tvrdi istine) , pocela da
jenjava sama od sebe – i samo oko njega .
Jenjava…jenjava – i prestade . Odjednom …Ili mu se to samo pricinjavalo .
Izmedju jave i SNA…I ispod spustenih trepavica .
Scucuren covjek na stepenicama minaretica i u cosku dvorista , poce da place . I
jeca .
A onda ga obuze neka iznenadna blagost kojoj nije znao ni povoda ni uzroka . Ona ga , tu na neobicnom mjestu ,
najprije smiri , a onda zavede i u SAN .
Bila je zora kad se probudio . Sve je bilo isto , kao kad je i dosao – samo dzamije
vise nije bilo . A on je ostao SAM.
Sam samcat u VITINI . SAM … ispred kostura vitinske dzamije , iznad koje se jos
dizao tanki , zmijoliki, crni dim – prema GORE !
Sam SEJO iza izgorjelle dzamije (koja se jos pusila) – sam u mraku i strahu . U
strahu od danasnjeg i sutrasnjeg dana , i u potrebi da
isprica svoju pricu – bilo kome da je isprica , da se rastereti . Pricu nevjerovatnu
, neshvatljivu i nemogucu . Ali , za njega realnu .
I da ne bi imao jos i dodatnih problema , odluci da se sam rastereti – da se tako
sam pokusa osloboditi i realne opasnosti da ga ta njegova
prica ne pocne proganjati …Ako ostane samo u njemu . …! Ako prica ostane samo u
njemu…
Da bi tu mogucnost bar malo ublazio i odagnao nesanice – odluci da , po svaku cijenu
, sa sebe skine bar taj teret – teret price .
ODLUCI , dakle , da pricu isprica samo meni – kao SAN . Samo kao svoj san – za mene
! A za njega je to bila – realnost.
Uto je bio nepokolebljivo uvjeren …A zasto je odabrao bas mene ? Razlog je bio
prozaican : bio je u potpunosti uvjeren
da mu se samo ja , usprkos nevjerici – necu smijati . I necu ga smatrati ludim …Za
druge oko njega – nije ga vise bila briga !
Ali , ja to nisam shvatio kao SAN . Ni tada – ni sada . NI SADA…
Sejo MESIHOVIC je , naprotiv , odnio svoju tajnu i svoju pravu istinu u grob . Ni
supruzi nije rekao . Umro je iznenada – poslije rata .
I tu , na mezarju u VITINI, pociva u miru . Bar zasada . I SEJO – i njegova prica
!.. I tajna . Za sve vijeke vjekova …
A ja ispricah samo male detalje njegove price – i spasih svoju dusu !…I tako –
SPASIH i SVOJU DUSU !…
Istine radi – Sejo se , mislim , zapravo – samo pravio lud . Hercegovacki glumacki
nerv pomogao mu je da prezivi . Sam . U Vitini . Sam sa svojom
pricom o MARIAM , koja se , do duse (rekao mi je i to) ,mozda malo kosi sa ISLAMOM
– ali , BOG je svemoguc ! To je razlog i opravdanje .
– Kod BOGA je sve moguce ! Kad to on odluci : I u realnostima , i u snovima . A to
je i po Islamu , i po BIBLIJI ” – naglasio mi je .
Kao argument .