Bilo je ugodno slusati njihove komentare,koji su vecinom bili saljivi,zasmijavajuci mnostvo prisutnih.Ostale su legendarne opaske Bode,Ibre ”Covicka”,Zejne Abidove,Muniba Dalipagica-Ćome,Tome Lučića(Trgocoop),Čadje,Alije Dizdarevica-Gute,Bezer Ivana-Cipre,Fadila Ćeške,Ilke Tomića ,Nešeda Konjhodzica,Mahe Sadzaka,Kreše Tolića,Ljube Živkovica i drugih.Svi su bili u iscekivanju premije,konzumirajuci razne vrste pica i toplih napitaka provodeci oko tri sata,obicno petkom,subotom navecer i nedjeljom oko ”rucanih doba”.
Posljednjih dana se mogla cuti agencijska vijest da Bosna i Hercegovina ima najvise kladionica u regionu,a nekim daljnjim istrazivanjem,doslo bi se do podataka da je u Evropi vodeca zemlja po broju kladionica.Ova hazardna igra nam je usla ”u zivot” nakon rata i omogucuje vlasnicima kladionica enormne zarade.Interesantno je da vecina vlasnika ne placa odgovarajuce dazbine drzavi i da lokalna zajednica to tolerise da ne bi ”uvrijedila” desetine hiljada ”ovisnika” i zatvorila ovakve objekte koji vrijedjaju ljudski razum.Vjerovatno se radi o ”deal” mocnika i vlasnika kladionica koji su gotovo u svakoj ulici prisutni sa ovim objektima u svim gradovima Bosne i Hercegovine.Posto nista nije vjecno,ostaje da vidimo,do kada ce ova ”zaraza” harati po dzepovima kladionicara sa svim svojim posljedicama po igrace,njihove porodice,drustveni zivot i egzistenciju ”kladionicara” od 7-77 godina.
Prije pojave kladionica,postojale su razne igre na srecu,koje i danas postoje u tragovima(lutrija,bingo,loto,srecke…)Ono sto je nama,ljubusacima,ostalo u pamcenju,je tombola koju je organizirao NK”Sloga” Ljubuski,koja je organiziranjem tombole dolazila do finansijskih sredstava,kako bi zadrzala ekipu,simbolicki platila trenere i poneke igrace koji su igrali za NK”Slogu“,a bili ”pojacanja” iz Capljine,Trebizata,Mostara,Gabele…
Poceci tombole datiraju vremenski od pedestih godina proslog stoljeca na Gozulju,u Fejzinoj kafani.Tako je mjesna Gozulj ponudila svojim clanovima zabavu,a ujedno se odvajao simbolicno jedan dio sredstava za zajednicke potrebe MZ Gornji grad.I sada nam je u sjecanju ”zvanje brojeva”Hame Mahica i njegov upecatljivi i jasni izgovor brojeva od 1-90!Takodjer nam je u sjecanju galerija likova koja je dolazila na tombolu na Gozulj i sa pijetetom su u nasim mislima i sjecanjima.
Nedugo iza toga,rukovodstvo NK”Sloga” se opredjeljuje da organizuje tombolu za gradjane Ljubuskog,kako bi ekipa NK”Sloge” dosla do sredstava i kako bi klub barem normalnije funkcionirao.Tombola se preseljava iz Starog grada u DTV”Partizan”,u Stari hotel,potom u ”Radnicki dom”,ljeti u kafanu ”Park”,a u posljednje vrijeme u DVD”Vatrogasno” kod Velike kapije.
Na sceni su igraci,a kasnije veterani NK”Sloga”:Delalic Nijaz,Rogic Slobodan-Bodo,Dragan Prusina(Dupica),Petrovic Mico,Markic Lujo,Rade Bošnjak…Nijaz je bio ”alfa i omega”,zajedno sa Bodom.Svi koji bi ih vidjeli na ulici,na radnom mjestu asocirali su njihove likove sa tombolom.S vremenom tombola se ”modernizirala”.Nabavljena je tehnicka aparatura(bubanj za brojeve,razglas,tiketi iz stamparije…)Nijaz bi najavio pocetak igre kao ”glasnogovornik” rijecima ”lumero”,ili “vežite se polijećemo”a igraci su nestrpljivo ocekivali i tiho u sebi prizivali srecu tog dana,kako bi dobili ili ”cinkvinu”(ispunjenih pet brojeva) ili tombolu(15 brojeva od 90).
Kako je igra odmicala,prisutni su uzvikivali,do pojave bubnja za brojeve,”mijesaj”,aludirajuci tako da se iz vrecice izvuce zeljeni broj!Svi su pokazivali,kroz igru,svoje karaktere,svoje naravi-kakvi su kada gube,kakvi su kada dobijaju,kakvi su kada su na ”refi”.Bilo je ugodno slusati njihove komentare,koji su vecinom bili saljivi,zasmijavajuci mnostvo prisutnih.Ostale su legendarne opaske Bode,Ibre ”Covicka”,Zejne Abidove,Muniba Dalipagica-Ćome,Tome Lučića(Trgocoop),Čadje,Alije Dizdarevica-Gute,Bezer Ivana-Cipre,Fadila Ćeške,Ilke Tomića ,Nešeda Konjhodzica,Mahe Sadzaka,Kreše Tolića,Ljube Živkovica i drugih.Svi su bili u iscekivanju premije,konzumirajuci razne vrste pica i toplih napitaka provodeci oko tri sata,obicno petkom,subotom navecer i nedjeljom oko ”rucanih doba”.Ugostiteljsko preduzece ”Vodopd Kravica” je bilo zadovoljno ostvarenim narudzbama i pazarom,a jedno vrijeme u doba direktorovanja Vlade Kolaka placao se ulaz za prisustvo tomboli.Bez obzira na dobitke ili gubitke,na igracima se vidio osmijeh(sto je danas rijetkost),jer su bili zadovoljni druzenjem cekajuci neki ”drugi put” da opet okusaju srecu.
Procitajte brojeve sa njihovim legendarnim opisom svojstvenim samo ljubusacima:
Nijaz bi izgovarao:
Prvi po redu-1 Jetrvica-14
Sitno-2 Vižlin-15
Cura-3 Amaro-18
Akrep-4 Cvancik-20
Odličan-5 Ćurli-burli-30
Oto-8 Krk-40
Bandala-10 Dva akrepa-44
Zečije uši-11 Elanaga-50
Niz Glavicu-12 Dedo-70
Gazap broj-13 Okruglo – 80
Dundo-90
O najdrazoj sporednoj igri ljubusaka,najbolje svjedoce rijeci redovnog igraca tombole,naseg sugradjanina,Krese Tolica.Kada je poslije rata susreo Nijaza Delalica,po povratku iz Njemacke,Kreso je Nijazu rekao:”Nijaze,volio bih jos jednom da se okupe igraci tombole u istom sastavu i da jos jednom procitas one brojeve,pa da odmah umrem!”Kreso,ovu zelju nije docekao,jer je uskoro preminuo,a ko zna da ce i ljubusaci docekati,da neko opet uzvikne: “Vadi ga rodo””Dosta”,”Moja”,”Stani der malo” “Koči Ninaz” ili jednostavno ”Tombola“!!!
KEMAL MAHIC