Intervju je davno završio. “Pod lipom”, na Bašcaršiji, bilo je vrlo prometno, posebno oko našeg stola. Meta mnogih znatiželjnih pogleda bio je Safet Sušic. Izbornik Bosne i Hercegovine na dva je koraka od prvog plasmana svoje države na Svjetsko prvenstvo, trebalo bi …
… samo pobijediti Lihtenštajn i Litvu.
A, to nije nemoguca misija. Kada ne bih poznavao Sušica, ocekivao bih jedno euforicno, nazdravicarsko raspoloženje. Ali, on je miran, u svojim mislima, pa je suzdržano docekao i moju zdravicu: Za cetvrtfinale u Brazilu?
– Samo da se vidimo u Brazilu, to bi vec bila velika stvar!
I Safetu Sušicu se, kao i Igoru Štimcu, zalomila velika nevolja.
Kao što je Hrvatska izgubila u Maksimiru od Škotske, tako je BiH u Zenici poražena od Slovacke. Dva neshvatljiva kiksa nakon velikih rezultatskih serija, dva poraza koja su ugrozila i hrvatski i bosanski plasman na Svjetsko prvenstvo?
– Ne bojim se za Hrvatsku, imate vrlo iskusnu momcad. Prije uzvratne utakmice sa Slovackom i ja sam se uhvatio u razmišljanju da možemo pasti u baraž, najmanje bih želio Hrvatsku. Sada razmišljam ovako: ako ne možemo pobijediti Lihtenštajn i Litvu, ne trebamo ni ici u Brazil. A što se tice kikseva, morali su se dogoditi. Znam da Hrvatska nije podcijenila Škote, a mi smo mogli nauciti nešto iz vašeg poraza. Ali, od toga ne možeš pobjeci, cim nismo zabili gol u prvom poluvremenu, znao sam da ce biti belaja. Možda sam pogriješio kada sam sastavio momcad od znalaca koji žele igrati, ali ne i trcati.
Ipak, niste spokojni, Litva nije bezazlen suparnik?
– Više me brinu Grci i njihove podzemne igre. Znam da nece sjediti prekriženih ruku, prevrnut ce nebo i zemlju da motiviraju našeg suparnika. Ali, možda nama Slovaci naprave uslugu, imaju novog izbornika kojemu je svaki rezultat važan i Grcka bi se mogla spotaknuti. I taj grcki niz od 1-0 mora jednom stati.
Kakav scenarij predvidate do kraja kvalifikacija?
– Mi ne ovisimo ni o kome, sami o sebi. Lihtenštajnu cemo zabiti tri, cetiri gola, a u zadnjoj utakmici u Litvi pratit ce nas deset tisuca navijaca. Ako uz tako kvalitetnu momcad i takvu publiku ne možemo dobiti utakmicu, nije nam ni mjesto u Brazilu. Iako, nije nam ta utakmica biti ili ne biti, ako i posrnemo, ostaje nam baraž. A i nakon dramaticne pobjede u Slovackoj povjerovao sam da je Bog s nama…
Takvu utakmicu Hrvatska je dobila u Walesu, u finišu se izvukla iz rezultatskog ponora, kao i Bosna u Slovackoj. Imali smo slican put…
– Hrvatska je imala teži put jer Belgija je vrlo, vrlo kvalitetna momcad koja ce vjerojatno osvojiti najviše bodova u kvalifikacijama. Belgija i Švicarska dvije su reprezentacije o kojima se puno ne prica, ali su momcadi najviše klase.
I Bosna je jedna od boljih europskih reprezentacija?
– Nije od najboljih, ali da spada u gornji europski dom, to je sigurno. Naš hendikep je to što nemamo klupu. Imamo odlicnih jedanaest, ali je klupa neusporedivo lošija. Kad se pojavi novi igrac, kao da nas je sunce ogrijalo. Poput Hajrovica ili Kolašinca koji bi napokon trebao dobiti pravo nastupa. Imamo mali izbor igraca…
Zaista vas mali korak dijeli od plasmana na SP, vjerojatno vec razmišljate što vas tamo ceka? Kada se Štimac tek kandidirao za hrvatskog izbornika, rekao je: Ako odemo u Brazil, borit cemo se za naslov svjetskog prvaka!
Od vas ne ocekujem takve rijeci, ali cilj ste sigurno zacrtali?
– Nadam se da smo otišli. U Brazil ne idemo uciti, idemo pokazati što znamo i možemo. No, kako možete razmišljati o velikim stvarima ako ce vas strpati u treci i cetvrti jakosni šešir. U startu su ti za vratom dvije velike reprezentacije, koje bolje kotiraju od tebe. Ne, takva obecanja ne mogu dati…
Safet Sušic je igrao pod ravnanjem Miljana Miljanica, Tomislava Ivica i Ivice Osima. Naslijedio je Ciru Blaževica.
Koji je trener ostavio najdublji dojam?
– Ciru poštujem, iako me nikad nije trenirao, znam da je bio veliki strucnjak, nije mala stvar biti s Hrvatskom treci na svijetu. Malo je trenera kojima je to uspjelo. Miljanica sam izuzetno cijenio, Ivicu Osima takoder. Dvije godine sam radio s Ivicem u Paris St. Germaineu i on je bio svjetski top-trener. On mi je produljio karijeru, sa 32 godine sam kod njega trenirao više nego ikad, zahvaljujuci njegovim metodama potpisao sam još jedan ugovor u godinama kad predsjednici nerado nude ugovor. Možda sam kod Ivica igrao i najbolji nogomet u karijeri, zarazio me svojom energijom. Nekad nas je cak nervirao svojom perfekcijom. Da mi je bio trener na pocetku karijere, tko zna gdje bi mi bio kraj…
I ovako je osamdesetih godina bio jedan od najboljih igraca na svijetu.
– Radio sam i sa “Švabom”, a kada govorim o karijeri, ne smijem izostaviti ni Fuada Muzurovica koji mi je bio prvi trener. Od francuskih trenera, pamtim Gerarda Houllierea. Bilo je velikih utakmica, ali zapamtio sam ga po cinjenici da je, kada bi momcad slabo igrala, krivnju uvijek prebacio na igrace, nikad nije rekao – pogriješio sam, ja sam kriv.
Spomenuo sam još jednom Ciru, no Sušicu ta tema ocito nije prirasla srcu:
– Ne bih o Ciri! Ako ova reprezentacija ode na Svjetsko prvenstvo, spreman sam sa svima koji su je stvarali podijeliti zasluge. Svatko tko je pridonio našem uspjehu ima pravo na svoj dio slave. Normalno je da ima Cirinih tragova i u ovoj momcadi. A o Ciri treneru govori naslov prvaka s Dinamom, trenirao je u Francuskoj, Švicarskoj, Grckoj i bio treci na svijetu, to su svjetski vrijedne reference.
U Splitu ste gledali Tina Sušica. Je li necak kandidat za reprezentaciju?
– Normalno je da je standardni igrac Hajduka kandidat za reprezentaciju. I Vršajevic takoder, i on je blizu udarne postave. Tinu su vrata otvorena, igrat ce vec protiv Argentine u St. Louisu.
Ali, nece Tino Sušic biti jedini debitant, Sušic je stidljivo objavio “kradu” jednog hrvatskog igraca.
– Zoran Kvržic iz Rijeke je vrlo zanimljiv igrac, znam da ima bosansku putovnicu i ucinit cemo sve da ga dovedemo. Doci cu na prvu njegovu utakmicu, vjerojatno u Zagreb.
Debi u reprezentaciji u St. Louisu protiv Lea Messija, to se još dogada samo u snovima. Kakva nagrada jednom od Hrvata zaboravljenom talentu.
– Ta utakmica dolazi u obzir ako ne igramo baraž. U St. Louisu živi stotinu tisuca Bosanaca, ocekuje se da ce stadion za 70.000 ljudi biti pun. Mi smo svima zanimljiva reprezentacija ponajviše zbog publike, Bosna napuni stadion. Kada smo igrali u Švicarskoj protiv Brazila, od 20.000 ljudi, devetnaest “hiljada” je bilo naših.
(Jutarnji)