Otkrivena je tajna imotskog Crvenog jezera, mini ronilica sa kamerom snimila je njegovo dno u subotu negdje iza 15 sati
Još s pocetaka 50-ih godina prošlog stoljeca, poznati geograf i istraživac dalmatinskog krša prof. Josip Roglic pokušao je s ondašnjim primitivnim napravama doznati nešto više o dubini imotskog Crvenog jezera, zasigurno svjetski poznatog kraškog fenomena.
Uspio je doznati samo neke podatke, no dubinu dosegnuti nije mogao. Nisu je mogli locirati ni strucnjaci Hrvatsko-njemacke speleo-ronilacke ekspedicije koju je predvodio prof. Mladen Garašic poznati speleolog s Geodetskog fakulteta u Zagrebu 1998. godine, piše Slobodna Dalmacija.
Ekspedicija je imala sofisticiranu opremu, ronilicu s kamerom i kablom u dužini od 300 metara. I to im je bilo malo, jer se dno nije moglo snimiti. No, tada su se doznali do tada nepoznati podaci, medu njima i to da je dno jezera 6 metara ispod razine mora, a kako su tvrdili strucnjaci dno Crvenog jezera se spušta prema jugo-zapadu, pa se krajnja tocka na dnu i ne može sto posto locirati. Sve ostale ekspedicije koje su se planirale bile su vec u startu i odbacene. Razlog je nedostatak novca. I onda punih petnaest godina poslije vrijedni clanovi speleološkog odsjeka Hrvatskog planinarskog društva Imotski, predvodeni prof. speleologije Branimirom Jukicem, odlucili su se na novi pothvat. Entuzijazmom, ali i velikim zalaganjem svojih clanova, ponajprije Ante Fedora Kukavice, pokrenuli su u subotu novu akciju.
Stupili su u kontakt s privatnom firmom “Neptun Sub“ iz Šibenika, koja se bavi istraživanjem podmorja, iznajmili ronilicu koja na sebi ima sofisticiranu opremu, kameru, rasvjetu sonare, mjerace dubine, te je kablom spojena na kontrolni punkt s kojega se upravlja.
Potom su imotskim zanesenjacima u pomoc priskocili i strucnjaci Gradevinskog fakulteta iz Splita predvodeni asistentom Ivom Andricem. Pokrovitelj akcije bila im je Turisticka zajednica grada Imotskog. I krenuli su u subotu sa spuštanjem teške i vrijedne opreme celicnom sajlom, posebno montiranom na prirucnu žicaru koju je konstruirao Boro Kukavica.
Cak tristo i trideset metara spuštala se oprema u grotlo jezera, gdje je vec cekala velika plutajuca platforma djelo ruku imotskih speleo-ronilaca.
I onda negdje oko 15 sati u subotu s platforme dolazi i vijest da je ronilica došla do dna jezera na dubini od 252 metra!!! Ekspediciji iz 1998. godine nije bilo dovoljno 300 metara kabla za snimiti dno, no onda je i nivo vode bio viši kada su snimali s platforme. Znaci,dubina Imotskog Crvenog jezera varira. Sada kada je voda pedesetak metara ispod takozvanog Kazana ruba jezera gdje se može nesmetano prici vodi, dubina je 252 metra. Na samom Kazanu oko 300 metara, u vrijeme ekstremno visokog vodostaja, kakav je zabilježen 9. aprila ove godine, nivo vode popne se za još pedesetak metara, što znaci da je vodostaj i viši od 350 metara.
Ono što je veliki uspjeh subotnjeg snimanja jest cinjenica da je konfiguracija samoga stjenovitoga dna 16 puta osam metara i kada se uzme podatak da je širina jezera na samom vrhu njegovih litica i do cetri stotine metara i više metara, može se predvidjeti sama konfiguracija jezera,koji je jedan veliki lijevak.
I kada se uzme u obzir da je od sjevernog vrha jezera gdje su i najviše hridine do vode 300-350 metara, može se sada kazati da je imotsko Crveno jezero od najviše kote do samoga dna više od pola kilometra.
(Bportal.ba)