A D Ž E

Kemo naslovna

U etimologiji rijeci adže ili adžo pominje se recenica:“Ja sam adže,od Skradina bijela“,našto nas upucuju hrvatske narodne pjesme iz doba vladavine Osmanlija u Dalmaciji.Ili recenica:“Stara adžu u kapiji nade“(Matica hrvatska III 319,324,325 ili III 35).Izucavanjem ove i ostalih rijeci možemo pretpostaviti da je ovaj izraz za amidžu ili strica zapisan i prenošen dolaskom Osmanlija u Hercegovinu a potom u Dalmaciju i obratno kada su se Osmanllije povukle iz Dalmacije.

 

mahicm2

Imao sam dvojicu adža:Mustafu-Kemala i Mahmuta,sinove Memišage Mahica.Kemala nisam mogao fizicki zapamtiti,jer je poginuo 1944.godine prilikom otvaranja Zagrebacke džamije.Zato sam dobio njegov nadimak Kemal,kada sam roden(1948).
Drugog adžu sam upoznao veoma dobro kroz zajednicko življenje na gožulju i Ljubuškom.
Njegov otac i „otac moga oca“ Memišaga Mahic,je nakon Prvog svjetskog rata u zajednickoj državi KSHS osiromašen agrarnom reformom-otimanjem zemlje u Cernu i Tihaljini uz saglasnost države(KSHS) koja je pljackala age i begove.Da je to barem prestalo sa prestankom postojanja te i takve države.Pljacka je postala kontinuitet do danas,bez obzira koja je to država,a promjenilo ih se nekoliko(nacionalizacija,eksproprijacija,agrarna reforma i druge sintagme ).
Moj djed,Memišaga,je iznenada umro 1931.godine.Tada je moj adže imao jednu godinu, otac Hasan šest godina,a njihova sestra Umija 11 godina.Osiromašeni „reformama“ i preranim odlaskom oca Memišage uz pomoc majke i starijeg brata morali su „preživjeti“ u uslovima permanentne ekonomske krize.

mahicm

Adže Mahmut,kao najmladi se morao snalaziti kako je znao i umio.Poslije II svjetskog rata pohadao je škole i kurseve da bi se domogao sigurne egzistencije.Uspio je u tome svojom odgovornošcu i visprenošcu.Uzornim ponašanjem,radom i štednjom došao je do svoga doma i kuce na Vodici.
Pošto se kuca naslanjala na izvor Vodice,moj adže je postao sinonim i „zaštitni znak“ ovoga izvora.Posjetioci Vodice sa svojim dugumima,ibricima,bidonima,burilima na izvoru Vodica ili oko njega,ocekivali su da ce vidjeti Mahmuta ili nekoga od njegove porodice:suprugu Tidžu ili djecu Mehmeda,Medihu,Meliku a kasnije Angelu,Dadu ili Maju.Bilo bi „gluho“kada ih ne bi zatekli na svom uobicajenom mjestu.
Kada je njegov sin,Mehmed kupio staru kucu Hame Mahica,preko puta džamije Gožulj,onda su se „tockovi“ i drugog izvora Gožulj,naslanjali na posjed Mahmuta i Mehmeda Mahica.I to je neki znak koji možemo tumaciti svakojako.Uglavnom,postali su „cuvari“ izvora koji utoljavaju žed i „ožive“ one koji traže sebi salameta.
Moj adže,Mahmut, je bio dobronamjeran,kulturan i radišan.Svima je pomagao s obzirom na radna mjesta koja je obnašao do svoje mirovine(porezna uprava,Sekretarijat za narodnu odbranu,racunovodstvo u Sekretarijatu unutrašnjih poslova)

mahicm1

Pomagao je i bliskoj rodbini zajedno sa svojom familijom.I moja porodica je osjetila bratsku brigu adže Mahmuta i njegove djece.Nikada,ali baš nikada ne možemo zaboraviti njihovu ljubav i dobrocinstva.
U ovo doba godine,adže Mahmut je bio u punom radnom pogonu.Sabirala bi se ljetina,brale smokve i grožde.Uloženi rad i trud je davao plodove koji su se morali „obraditi“ i finalizirati u konacni proizvod.Tada je adže bio u svom svijetu.Dobijala se vrijednost kojom su se placale djecije knjige,odjeca i obuca,zimnica i školovanje djece.Tako je bilo svakodnevno.Rad i samo rad,nakon redovnog zanimanja na poslu.
Rijetki su bili trenuci adžinog opuštanja.U takvim trenucima uz sopstveno pice.adže bi rado ispricao dogodovštine iz starine,a slušaoci bi „naculili“ uši i uživali u njegovim anegdotama znanih i neznanih,dosjetkama govoreci o starim i prohujalim vremenima.Znao je genealogiju svih porodica u Ljubuškom i u tome je bio nenadmašan:Nije bilo zbunjujucih odgovora,sve je bilo tacno i kao „po koncu“.
Kada su njegova djeca napustila Ljubuški,adže Mahmut je nabavio macka „Cicka“i malog  „cuku Medu“sa kojima je komunicirao na svoj nacin.Tom komunikacijom upotpunjavala se praznina koja je nastala iz „pune kuce“koja je krasila ovaj dom do sudbonosnih dogadaja.Dobrovoljno se vratio iz Norveške jer nije mogao bez svoje Zelenike,svoja dva vinograda,bez smokava,grožda,šipaka,Vodice i Gožulja i njihove vode.
Stresovi rata i poraca su ubrzali njegov odlazak(2007),ali sve njegovo je ostalo u njegovoj djeci:Mehmedu,Medihi i Meliki.Družeci se sa njima lakše podnosimo što fizicki nije sa nama.
Kemal Mahic 

mahicm3

mahicm4

1352 Posjeta 1 Posjeta danas